Varijacije na temu, agonije i ekstaze u dubini duše.

Dogodilo se onoga dana kada si mi laticama ruža kitio kosu, dogodilo se poslije oluje ruža, dogodilo se vjetrom i oblacima, dogodilo se suncem, dogodilo se zvjezdanim suzama, dogodilo se da bi se dogodila ljubav. Govorio si tišinom, a nebo je sviralo najljepšu sonatu od snova. Voliš li me? Upitah bezglasno, upitah očima, srcem dušom. Riječi podnose sve, podnose laž, podnose misao zamotanu u celofan pun blještećih zvijezdica i koriandola boja, riječi su ponekad kao ptice, dolete, prolete i ne ostavljaju za sobom trag. Voliš li me? Glupog li pitanja, začuh odgovor u drhtaju tvoga srca. Osjetih te u sebi, osjetih plimu uzbuđenja, osjetih miris uzburkanog mora i pjenušavu kupku sreće u venama. Utopih se u tišini, u bezriječju sreće, u šutnji ljubavnog razgovora. Topovi u dubini duše su najavljivali rat prošlih dana i ovog sretnog trenutka buđenja iz trnoružicinog sna. Pomiri se sa prošlošću, začuh šapat srca.

Duša je gorila sjećanjima, mirisala paljevinom dogorjelih latica neke davne sreće. Zaustavi bitku nepovjerenja i želja, zaustavi jurišanje sumnjičavih misli, zaustavi bujicu uspomene i uđi mirna u ovdje i sada, zakorači u trenutak jer biti u pravom vrijeme na pravom mjestu je znak umijeća življenja, začuh šapat Kairosa i dotaknuh njegov pramen kose. Na obrocima svijesti i podsvijesti izroni osmijeh boje sna. Tvoja ruka na mom ramenu, sunce je kretalo prema ljubičastom obzorju, a neka zalutala ptica je u kljunu donijela maslinovu grančicu. Završio je potop osjećanja osjećaja, pomislih gledajući svoje nasmiješeno lice u očima boje sna. Noć je kapala srebrenim nitima na opustošenu dušu i ja osjetih nicanje novih pupljaka, osjetih miris maja i lepršanje davno usnulih leptira srcu. Tišinu je narušavala jedino mjesečeva sonata i poezija zvijezdanog neba. Dogodio se rat duše i njene sjenke da bi se dogodila ljubav, pomislih osluškujući šutnju svjetlosne muzike koja nas je pozivala na ples u vrt pun nebeskih cvijetova. Koračali smo tepihom satkanim od krijesnica i svilenkastih niti iznjedrenih iz vrtloga preslice sudbine. Svemir je zatitrao simfonijom srca i mi utonusmo u ljubičasti san koji još uvijek sanjamo.

http://dinaja.blog.hr/