taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 24. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i vrtlog vrtnje preslice ljudske sudbine.



Vrtlog, neprestana vrtnja svete spirale, vječna dinamika preslice sudbine i njeno drevno tkanje, taj vječni ples svemirskog tkiva nam nudi uvijek novo, uvijek svrsishodnije, uvijek vjerodostojnije znanje. Strune nebeske harfe titraju u spiralnom tkivu bezvremenim ritmom, iz njih već milenijima proizlaze snovi, misli, riječi, mudrosti i pjesme, a u toj vječnoj igri svjetlosti i tmine mi ostajemo tek vječni pustolovi. Poezija zvijezda, šapat zlaćanoga praha i njeno zrcaljenje u sunčevom sjaju stvara nove strune, još sitnija tkanja našeg drevnog postojanja. U nebeskom vrtu cvijeta novo cvijeće, mirisi se šire, fotoni plešu nevidljivi ples, pune ljudska tijela energetskim slapom, u vodopadu života iskri sve ljepši svjetlosni krijes, a svemir se u nedogled širi obogaćen svakom misaonom kapljom. U kapljici našeg oceana kriju se svi životni sokovi, reiki, prana, chi i bioenergija dušu vječnom snagom napajaju, za njih nepostoje vremenski rokovi jer životna energija je tkivo bezvremena i struna koja svojom vrtnjom zauvjek traje u opisanom, opjevanom, opisanom, nikada dokazanom kozmičkom beskraju.  Nebesko vreteno vruljom uvijek novih boja, tajnovitom snagom nevidljivog kista, talentom spiralnog vrenja uzdrhtale duše u spirali želja, žudnji, čćežnji i snova kovitla, vrtnjom svojom osjećanjima dominira, svemirsku dinamiku vizijom svoga srca stvara, toplinom vječnu ljubav inicira i ljubav čovjeka u čovjeku se u ovom sretnome trenutku  u dinamiku bezvremena pretvara. U sretnom treptaju oka, u ovom plesu nebeskoga žara, u svjetlosnoj iskri svakoga trenutka, u nutrini ljudske duše sve tuge i sve boli snagom ljubavi u pepeo izgara i sve se vrnjom vrtloga sudbine u sretnom trenuku postojanja ponavlja i dokazuje snagu svemirske širine, visine i dubine. Neka tajna ruka eksplozijom boja, ona čudesna prva iskra svijeta, akrus purus beskraja još uvijek sije sjeme sreće, iskri vrtnju bezvremena, ljudske duše obasipa svjetlosnom ljepotom i gnjezdi ih svemirskom tkivu svojom vječnom dobrotom.

http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: