Varijacije na temu, agonije i ekstaze i šapat svjetlosti u nama.

Što je tamna materija, a što tamna energija? Razmišljam o pročitanom, uranjam u poetiku znanosti i poeziju mudrosti, misli se kao pčelice roje u kaosu moga uma, zuje, romore i ja osjećam da sam uistinu dijete izraslo iz kaosa iz vrtloga nebeskog vretena iz fraktalne geometrije koja potvrđuje da smo uhvaćeni u toj čudesnoj mreži nevidljivih niti koje nas vezuju u klupko vremena. Ponekada mi se pričinja da ih vidim, da čujem to suptilno tkanje koje se kao tivo iz spiralne vrtnje svemirske preslice simfonijom boja omata oko mene i ne dozvoljava mi da učinim nešto nerazumno, nešto neuobičajeno, nešto nedozvoljeno. Misao nikada ne mora održati meni zadato obečanje, ona je slobodna kao ptica na grani, slobodna u svom nastajanju i nestajanju, a ja ostajem začahurena u svilenoj opni i nemam snage da slično leptiru izletim, poletim, oslobodim se nje. Misao je ponekad okrutna, ona pokreće mehanizam destruktivnosti u meni, ali ponekad je blaga kao majčin dlan i oslobađa me od strahova, oslobađa me od tuge i boli. Kažu nam da su naše misli energija koja širi univerzum, naše misli su možda tamna energija, ta tajnovito zdanje u beskrajnom svemiru, kožmička prašina, zvjezdane staze naših putovanja u nepoznato.

Treperave i snene misli ponekad klize oko mene i dijele me od svijeta u kojem živim. Zatvaraju me u tkivo vremena i ja tada postajem drugačija, osjećam onu čudesnu Proustovu kolonu ljudi u sebi, osjećam da sam ponekad zanesena, snena, a onda tužna, plačljiva, nesretna, pa vesela, radosna, sretna. Taj čudesni veo satkan od nevidljivih niti iznenada postaje haljina kojom se predstavljam drugima, lepršava kao svila iznikla iz leptiraste galije tijela koje u sebi krije neprocijenjivi blago postojanja. Iznenada osjećam efekt leptirovih krila, jedna tuđa misao, misao iz jednog drugog uma prodire u moju svijest i sukobljava se sa mojom unutarnjom svijetlosti. Tada se događa se rat svijetova, ples svijetlosti i tmine, izmjena iskustava u neprekidnom zagrljaju valnih duljina iz kojih proizlaze boje i zrcale se kao čudesni blješteći krugovi u mom umu. Iz jednog takvog kruga izrastaju oči istine, zrcalo u kojem se ogledaju misli, ta čudesno trepravo svijetlo mog istinskog postojanja. Što je tamna energija, a što tamna tvar? Odlutale misli, izgubljene u uraganu koji nastaje treptajima leptirovih krila naše svijeti, misli koje kao valovi lutaju svemirom ili ćestice naše svijeti zanemarene u beskraju univerzuma, ideje, te čudesne zvjezde padalice u beskonačnosti svijeta, vječno putujuće strune bez mogućnosti ponovnog sidrenja u mirnoj luci našeg postojanja? Čujem glas svjetlosti u sebi koja mi šapuće, a možda je to ipak nešto sasvim treće. I to je razlog da nastavimo razmišljanjem stvarati nove misli koje će nam šapatom svijetlosti u nama utirati nove puteve ka spoznaji, braniti nas od tmine nepostojanja, od tmine neznanja, od onog, nekada nespoznatog, prabića u nama samima.  Grlim trag svjetlosti koji me odnosi u vrtlog nebeskog vretena u zagrljaj spiralne dinamike u sretan trenutak postojanja na zadnjoj točki zlaćane spirale koja me oduvijek i zauvijek povezuje sa simfonijom univerzuma.

http://umijece-vremena.blogspot.com
http://umijece-pokreta.blospot.com
http://dinaja.blog.hr