Varijacije na temu, agonije i ekstaze u spiralnom zagrljaju Prometeja i Sizifa.

U dubini, spiralnom dinamikom nebeskog vretena, probuđene svijesti se ocean snova krije. Misaona galija često tim beskrajem plovi, probija se kroz valove osjećanja kao vjetar kroz zrelo žito, ostavlja trag pjenušave sreće, kristale osjećaja lovi i slike u galeriji sjećanja slaže pod nazivom ova su nebitna, a ova su vrlo, vrlo bitna. Tu se redaju iskrice i skice, djetinjstvo i mladost sjedinjuje u čarobnu priču, amplitude duševnih stanja grli dinamikom nebeskog vretena, zrcali ih u svijesnosti staklu i zatvara u posebne okvire, a znanje i mudrost zagrljajem povezuje u nove duša naših manire. Na tom misaonom putu ponekada se i osjećajna oluja sprema, svijest tada učvršćuje osjetilne lance, ne dozvoljava da se legenda ponovi i da dođe do spoznajanog nesklada i da duša uistinu postane legendari Sizif koji u apsurdima apsurdnog života svojim, tek naizgled, uzaludnim radom melodiju svijesti sklada. Misaona galija me tada nosi oceanom drevnih snova velikana ljudske spoznaje, zaustavlja se na stranicama Proustovih priča i Camusove filozofije, a bezvremeni vjetar mi kazuje da ništa u životu uzaludno nije, da se u svakoj slici umjetnika spiralne dinamike jedna nova istina krije, da nam se iz tkivau svemirske preslice naša sreća smije i da je svaki novi sretan trenutak sretniji nego onaj prije. Tada dozvoljavam sebi i drugima da griješe na svome životnome putu jer se svakoj ljudskoj duši krije Prometej koji krade vatru Bogovima i Sizif koji nas svojim postojanjem u našim apsurdima jača i kadenom svojih drevnih uvjerenja sidri u sretnoj luci oceana naših ponekad uzburkanih snova.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

http://dinaja.blog.hr/