Varijacije na temu, agonije i ekstaze u portu sretnog trenutka.

Koračam tepihom sna, i čekam svitanje dana, na ovoj hridi beskraja, na obali mora koje ljubi nebo i slavi rađanje ljepote. Noć i dan sjedinjeni u ljubičastoj magli, kao prerano dolutala lastavica savih gnijezdo u tvom oku i sakrih se u njedra djetinjstva, u vrijeme kada su se boginje još spuštale na zemlju i pored mog uzglavlja ostavljale trag ljubavi. Boginjo sveta baci svoj zlatni odsjaj u moju dušu, pomiluj svojim tragom moje srce, u tvojim snovima me umotaj u svoju ljubav, da budem cvijet na tvojim prsima, biser s tvojih usana, šapat  kojim širiš ljubav u noćima kao što je ova. Čuvarice mjesečeva hrama, istino drevnih snoviđenja, renesanso ljubavi, ti Artemido sjajna postani vječna straža, svjetionik na hridi oceana kojim jedri naša životna lađa.
Osluškujemo muziku oblaka koji dolaze s juga, trag proljeća u odlasku i ljubičasta tišina ljeta u dolasku, zvijezdani put kojim koračamo da nas ne proguta daljina. Dan nestaje na zapadnom nebu, ljubav oblači purpurnu haljinu, krasi kosu biserima s usana jer bilo bi teško živjeti bez utjehe, tugu i sreću povjeravati samo mjesečevim mjenama, čekati seobu ptica kao znak rađanja i umiranja. Ljubav se uvijek iznova rađa tiho, melodijom sunčeve svjetlosti koja nježno budi ljubičaste pupljke u zemaljskom vrtu, tišinom mirisa koji  opija srca i pozivali ih na pješćani žal da otvaraju školjke iz kojih će i dalje nicati biserni cvjetovi. Ljubav sjedinjena u srcima cvijeta ljepotom sutona, udiše miris noći i milovana mjesečinom, slavljena sonatom morskih orgulja, iskri u očima boje sna i postaje istina, pečat sreće, tih i neizbrisiv znak vječne ljepote. Artemida, čuvarica mjesečeva hrama ogrnuta plaštem bezvremena bdije nad našim snovima i ne dozvoljava životnim olujama da nam slomiju jarbole i uvijek nas uvodi u naš ljubičasti san, sidri nas u mirnom portu sretnog trenutka.

http://dinaja.blog.hr/