Varijacije na temu, agonije i ekstaze srodnih duša u zemlji sunca

U Zemlji Sunca, na vrhu svijeta osluškujući simfonijiu univerzuma odživjeh najljepši ples duše i tijela, zagrljaj srca i uma. U tonovima svjetlosne muzike osjetih snagu i ljepotu tuđih misli, vidjeh sliku Borisa Pecigoša, doživjeh sjedinjavanje srodnih duša. Ne radeći ništa ja učinih sve. Vidjeh drvo spoznaje na kojem ne rastu jabuke, nego svi mogući plodovi ljudskoga uma. Tajnovitost Raja pređe u ljepotu stvarnog postojanja. Znanje je tu oko nas samo ga treba znati prepoznati, udahnuti i prihvatiti, treba mu dozvoliti da postane dio unutarnjeg svemira.  Život, koji nisam naučila misliti, ostaje kaos pun pojedinosti i one onda svaka za sebe, igraju posebnu igru. Tek misleći život, počela sam osjećati njegovu ljepotu. Svi su se njegovi djelići stopili u prekrasnu istinu punu nijansi boja i tonova inače nečujne svjetlosne muzika. Tako misleći osjetih da je spoznaja organska, živuća cjelina iako je sastavljena od različitih grana znanosti. Drvo spoznaje raste i cvjeta ispreplićući svoje grane u krošnju svijesti, uzdiže se prema suncu koje ga hrani i brani u isto vrijeme. U aleji, na izgled kamenih statua, osjetih izvor i tok i ušće svjesnosti. Panta Rei na vratima vremena dobija svoje pravo značenje. Ako zaustavim misao u obliku neke dokazane teorije, zaustavljam tijek energije, mjenjam ritam, gubim osjećaj za dimenziju vremena u sebi.
Je li vječnost beskonačnost trajanja u dimenzijama vremena ili je ona bezvremensko postojanje?

Mislila sam, ako pronađem tako dugo tražena vrata vremena, ako osjetim početak onda negdje u daljini postoji i njegov kraj, ali sada osjećam da je vječnost nešto drugo, ona je upravo ova moja misaona dimenzija koju sam tek počela spoznavati. Na vratima vremana spoznah razliku između Platonovog običnog materijalnog svijeta i svijeta ideja. Misaona dimenzija je most između ta dva svijeta i nju bih trebala naučiti živjeti. Zaustavih misao i tako sretan trenutak, moje ovdje i sada, za mene postade osjećaj o novoj, do sada samo sanjanoj, od velikih umova iznajmljenoj, vječnosti. Vječnost je karusel želja, žudnji, snova koji svojom beskonačnom vrtnjom stvara život i pretvara niti spoznaje u uvijek nove dimenzije za koje još nisam pronašla ime. U toj dimenziji moj unutarnji sat prosipa zrnca pijeska ritamom  mojih misli i osjećaja, odbrojava moje vrijeme i sjedinjuje me sa vrtnjom velikog svjetskog sata, sa spiralnom dinamikom svjetlosne dimenzije prostor- vrijeme.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/