taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 17. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze u zagrljaju svitanja.






Kakva je sudbina zapisana u ovom jutrenju?
Hoće li mladi dan izdržati navalu ove ljepote?
Hvala ti Helione,
otisak tvog darka je pripitomio misli,
zarobio ih nitima sreće,
pretočio u osjećanje miline.
Slikovita poezija oceana
poziva na jutrenje,
bijelo sunce izranja iz lazure noći,
volim trenutke slijevanja noćne tišine
u zvuk zornice,
tu kratku neodlučnost vremena,
nesigurnost još usnulih školjki,
vitešku hrabrost umiranja
za rađanje ljubavi.
Ponavljajuća predstava,
drugačija, a uvijek ista,
uskrsnuće svjetlosti,
na dlanu svemira
obred krštenja mladoga dana.
Sjedinjuje li se ritam srca sa bilom vremena?
Je li to premosnica između iluzije i života?
Živim izmišljaj,
osmišljavam iluziju.
U gradu sanjajućih knjiga,
u mirisu jasmina i limuna,
susretoh lutajuću dušu,
oslobodih se sumnji.
Iz kaleža vječnosti
mi nudiš božansko piće.
Izgovaram molitvu božanstvima,
osjećam invokaciju svetosti,
ljepotu svakodnevne ljepote.
Ti si tu.
Tijelo je odjenulo svjetlosnu odoru iznjedrenu iz dubine duše, sunčev zlaćani  prah veo je satkao, iskrice kristalnoga sjaja svjetlucaju kožom, zagrljaj dubine se mirisom ruža ovog praskozorja cijelim bićem širi, dok lahor jutra sonatom od snova mojim srcem puše. Toplina se pretvara u milinu, u melem, u svjedočanstva njema, svilene niti noćnih leptira mi iskre u kosi, sretan trenutak zagrlio je sva prošla vremena, bezvremna kapljica koja u duši iskri ljubavi rosu. Zlaćano svijetlo, zvjezdana poezija nježnom rukom nebeske majke tijelo dodiruje, svaki nemir u duši smiruje, štiti od životne stihije, daruje životu ljubavne čarolije i vječno sanjani, željeni, poezijom snova opjevani raj. Na portama duše anđeosko biće svijetlost i tminu sjedinjuje u zagrljaj unutarnjeg sunca, ljubavlju miluje svaki strunu tjelesne srži, zagrljajem svojim uzdiže dušu zvjezdanim stazama na željene vrhunce. Na vrhu svijeta, na kristalnom platou spoznaje krije se sunčana oaza u kojoj ljubav caruje, oaza u kojoj sreća vjekuje, oaza u kojoj život jednostavan i lijep stoluje.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: