Varijacije na temu, agonije i ekstaze u galeriji anđeoskih snova.

Na vratima zamka u kojem samo ljubav spava, tajnovit stražar svjetlošću svojom brani srce od svakog nepozvana gosta, zaustavlja tišinu jer ona je ponekada bučnija od melodije koja dušu u snove uljuljava. U odaji anđeoskog sjaja osjećaji blješte zvjezdanim stihom, pa kada mi se pričini da sve je izrečeno, zatreperi iznova nebesko vrteno. Iz svilenkastog tkanja tog vrtloga ljubičasta svjetlost se izdiže, na valovima njenim niće čudesan cvijet, mirisi se šire, tajnoviti plamen se ka srcu diže, u duši se rađa jedan novi svijet. Ljubičasti san obavija dušu, grli trenutak, iskri novi plam, u svemiru uma pali svijeće da u praskozorju svijesti iz tmine zaborava izroni staro, ponekad zaboravljeno, anđeosko nadahnuće.

Osjećam rađanje novog osjećaja, u zrcalu svijesti prepoznajem siluetu anđeoskog bića kojem se divih u galeriji snova, u muzeju svete umjetnosti. Kao da je sišao sa stakla ulazi u moj san i poziva me na osjećajni bal. U svjetlosnom plesu sudjeluju svi u galeriji snova viđeni vjesnici neba, blješte boje, svjetlost me opija, treperavost anđeoskih krila uzdiže moju dušu u Pitagorine sfere i ja čujem muziku mog unutarnjeg neba. Kao da sam uzletjela u onaj davno sanjani Anđeoski grad, ta svjetlosna bića iskre stara snoviđenja, zatvaraju čarobni krug dječijih priviđenja i šapuću mi samo sanjaj dalje u snovima se oduvijek zrcali svoja zbilja. Dotaknuta anđeoskim glasom moja duša novu baladu o ljubavi  piše, osjećaje u anđeoske boje slaže, iskri paletom slikarevog srca i na zaslonu iskri novo osjećanje osjećaja.

Sa prozora ispred pisačeg stola jedan, u galeriji snova kupljen, Anđeo mi se smiješi, predivna vitraža umijeća umjetnika snova. Sunčana svjetlost prolazi kroz ovaj davno na staklu nacrtan san, sjedinjuje toplu crvenu i hladnu plavu boju u ljubičasti sjaj i boji trenutka ovog izričaj.

http://dinaja.blog.hr/