"Zvijezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama"
E. Kant.
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samoosjećajnošću pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje, osjećaj postaje moralni zakon pod zvijezdanim nebom našeg unutarnjeg svemira. U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom podsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem prošlog stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti, zatomljenih krativnih potencijala i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma.
Kada u sebi osjetiš zagrljaj svjetlosti i tmine, kada tvoja duša zapleše ljubavni ples sa svojom sjenkom, kada osjetiš istintost drevne mudrosti velikog filozofa, kada zatreperiš putevima vječne svjetlosti, sve si više i više u ljubavi i sve bliže njoj. Ljubav i moralni zakon izrastaju sa istog izvora. Od dragulja strasti, želje, čežnje, želje i žudnje u njedrima nježnosti čudesna se ogrlica tada u tvojoj svijesti niže. Zastaneš, uživaš i srcem u duši ljepotu božanskog pića kušaš, nektara vječnog slasti i ostaješ, vjekuješ u toj slatkoći, životu je pružaš i znaš da češ zauvjek kroz svoje postojanje u zagrljaju svjetlosti i tmine do zvijezda rasti. Kada ti dragi putniče životom, moju snagu udahneš, tada sretan, opijen ljepotom, treptav zatreperiš bićem ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju, toneš u njoj, plivaš u lakoći i posežeš uvijek za tim drevnim pićem. Dakle, u našoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja, u našoj svijeti se rađa zvijezdana poezija, sklada svjetlosna muzika, iskri ljepota i snaga moralnog zakona.
Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feynmanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet.
Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas znanost smatra jedinicom za mjerenje ljudske kreativnosti. A kreativan čovjek živi pod zvijezdanim nebom svoje duše, osjeća treptaje leptirića u svojoj svijesti i oko sebe, svojim djelima, širi svilenkaste niti moralnog zakona.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://pledoaje-emotivnom-umu.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen