Varijacije na temu, agonije i ekstaze u gradu Anđela.

Čudesno biserje izniklio iz srca tvoga prabića, iskri put kao gradu Anđela. Koračamo blještavim putem neke nove sreće, naše sreće i zaboravljamo godine i zrelost, ostavljamo ih u torbi beskućnika na portama novih želja. U areni trenutka postajemo djeca i smijehom zaustavljamo suze na licu ovog trenutka buđenja. Poklonio si mi papirnatog zmaja da odletim do svjetlosnog trona, da pokrenem unutarnja zvona, da izdržim u gašenju strahova, da se ne izgubim u zlim slutnjama na obroncima prohujalog vremena. U bijelim oblacima satkanim od anđeoskih krila osjetih lakoću postojanja i zaplesah već davno zaboravljeni valcer snova. Nošena igrom djetinjeg srca zaustavih se u pahuljastoj javi i osjetih jutrenje u duši. U bumbaku želja sićušna svjetlosna bića izrastaju u vjesnike tvoga neba i donose slike tvojih sanja. Slijeću na arkade umrlih strahova i pale moje unutarnje sunce da tama više nikada ne zaustavi protok rijeke sretnih trenutaka.Uranjam u korijenske veze našeg postojanja, koračam svjetlosnim mostom koji iskri između naše dvije obale i razbijam dugo željenu tišinu krikom probuđene ptice, ne dozvoljavam joj da umre pjevajući.

http://dinaja.blog.hr/