Varijacije na temu, agonije i ekstaze u oazi života.

Oaza mira, oaza života, oaza duše je spoznaja našeg istinskog postojanja i saznanja da nam znanost danas potvrđuje neke davne istine. Danas u vremenu kada čitajući uvijek nove poetične i sve poetičnije znanstvene knjige osjećamo transformaciju duše, danas u vremenu izrastanja spoznaje u istinsku dvojnosti našeg postojanja, danas kada naslućujemo da u najsitnijim strunama našeg bića počiva dvojstvo, dvojstvo materije i energije, dvojstvo čestice i vala, zagrljaj duše i materije, danas si možemo misli dr. Tomislava Ivankovića i objasniti, možemo ih razumjeti i prihvatiti kao istinu jer samo onaj koji osjeti ljubav u sebi, tko zavoli sebe samoga može voljeti i druge, taj uistinu spozna da živi u OAZI ŽIVOTA. Zbog toga, zbog tog saznanja, zbog vjerovanja u istinu o oazi života, ja gradim oazu, oku nevidljivo, ali dušom osjetljivo, tijelom spoznatljivo kristalno zdanje. U tišini snova, u svjetlosti koja životom žubori, u galeriji osjećajnih slika, u riznici srca koja ljubav čuva i pamti znanje, duša, duši sjenkom svojih strasti o ljubavi govori. Kristalni cvijetovi spoznaje odišu mirisom ljepote, strune naše svijesti drhte lahorom dobrote, a sunce unutarnjeg neba nas miluje zrakama životne divote. U oazi mira, ljubavi i sreće sve duše se mire, na obrocima sna i jave blješti svijetionik koji životne lađe provodi kroz pješćane oluje i sidri u zagrljaju ljudskih srca toplote. Tijelo, taj kristalni hram u kojem duša spokojno biva, tijelo taj izvor svete vode, tijelo to duši životom darovano ruho, o oazi spokoja i mira svojim unutarnjim plesom neumorno sniva. U oazi satkanoj od snova, na tom otoku željenoga raja misli, želje, žudnje čežnje ples ljubavni plešu, zlaćanom spiralom dodiruju svaku dušu i zvijezdanu poeziju sretnog srca svim srcima svijeta pišu. Iskri stih kristalima sreće, blješti svjetlosna fontana kapljicama želja i slijeva se u cvijetni vrt u kojem cvijeće ljubavi, nadanja i sanja svim nesrećama, tugama i strahovima odoljeva. Uronimo u dubinu svijesti, osjetimo vrtnju nebeskog vretena, zaplivajmo oceanom duše, koračajmo uzdignute glave i otvorena srca pješaćnom pustinjom satkanom od strahova, probijmo ograde sumnji i nepovjerenja, ukrcajmo se pustinjsku galiju koja će nas sretno usidriti u oazi ljubavi i sreće, u ljubavnom zagrljaju duše i tijela, osjetimo da u sretnom trenutku spoznaje cvijeta najljepši kozmički cvijet,  životna oaza našeg duševnoga mira.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/