Varijacije natemu, agonije i ekstaze na izvoru umijeća.

U plesu uspomena, u igri pamćenja i sjećanja, u vrtlogu nebeskog vretena, u zagrljaju legendi i bajki, na dlanu vremena blješti izvor Kastalske vode, vrulja vječnog nadahnuća. Njegova bisrina iskri snagom Mnemozinih kćeri, svaka kaplja u sebi krije čudesnu moć, u svakoj iskri svjetlost koja osvijetljava neznanja noć. U svjetlosnom zdanju ljubavnoga hrama, sunčeve zrake svakom živom biću toplinu srca daruju, nektar iz nebeskog cvijeća u dušu slijevaju, iskre zvjezdane pute da na životnim stazama nikada ne zavlada tama. Tu na izvoru dobrote, u točki prividnoga mira, na mjestu gdje dodiruju se sve strane svijeta, Anđeo blaženstva nad ljudima bdije, nebski orao zlatni prah života sije, Aleph zatvara svoj tajanstveni krug u kojem nema ni početka ni kraja, tu blješti ljepota i vječna ljudskih duša dobrota. Tu nema darivanja ni uzimanja, nema davanja ni uzimanja tu je sve oduvijek i zauvijek tvoje i moje, tu cvjetaju lovor i bunika, tu se grle svjetlost i tmina tu izrasta za ljudski život najmoćniji lijek. Ljubav iznjedrena iz plesa boginja božanskog umijeća, tu se oduvijek iskri životna sreća, tu se grle sutoni i jutra, tu su sjedinjeni jučer, danas i sutra. Na dlanu vremena, u zagljaju noći i dana, u kristalno jasnoj vodi sa drevnoga izvora se krije ljubavi i života moć, sa tog čarobnog mjesta uzlijeću zvjezdani šapati i prosipaju poeziju svjetlosti koja svaki trenutak u životu svakoga čovjeka, umijećem umijeća i svojom tajnovitom snagom bezvremenom prati.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://dinaja.blog.hr/