taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 17. Juni 2010

Varijacije na temu, aginije i ekstaze u zagrljaju Anđela svjetlosti ljubičaste.





Moj anđeo čuvar, čuvar djetinjih snova, čuvar koji u dubini duše, u bumbaku srca simfonijom svjetla, melodijom satkanom od ljubičaste boje nad mojim životom bdije. Kada uzrujana svijest u glavi oluju sprema, kada uznemireno srce uzburka valove oceana snova anđeosko biće grli dušu i buketom mira, sonatom mjesečeva sjaja, baladom o ljubičastom cvijeću, poezijom zvijezda tijelo smiruje i liječi. Taj tajanstveni vjesnik neba pozdrave mi nosi, svjetlosne zrake iz trinaestog eona, poziva me na putovanje zvijezdanim stazama u odaje tišine gdje se plesom sa golubicama mira samo ljubav slavi. Njegova je ljubičasta svjetlost satkana od topline, miline i mekana i tiha uranja u dubinu svijesti, osvijetljava tminu u vrtlogu uma, iskri osjećaje nove, ljubičastom bojom piše poeziju nedosanjanih snova i u mojoj duši himnu životu sklada. Svojim nježnim dlanom suze na licu vremena briše, osmijehe u srcu rađa i tada se mirnoj luci sretnoga trenutka sidri moga života lađa. Osjećam toplinu njegovoga bića, osjećam melem kojim svijest mazi, osjećam drhtaje svilenkastih krila i budim se u novoj javi. Nevidljiva ruka razapinje jedra, to anđeoska krila moju dušu beskrajem i bezvremenom nose, zaustavljaju je na pješćanom žalu i bisernu nisku joj u zagrljaj donose, da životom plovi radosna i uvijek vedra. Anđele moj dragi, moj čuvaru blagi, tiha molitva iz djetinjstva mojom dušom bruji, leptire u mojoj svijesti budi, toplina osjećanja osjećaja tijelom struji, a treperave ljubičaste sjenke, vječni stražari na portama zemaljskog života šapuću mi tiho vjeruj, vjeruj još uvijek u anđeoskom biću krije se sretnoga trenutka ljepota.

http://o-andelima.blogspot.com/2007/11/advent-je-vrijeme-ljubavi-i-mira.html
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: