U carstvu zlaćene svjetlosti, u zagrljaju svjetlosti i tmine, u zagrljaju topline i hladnoće, u milovanju dana i noći ti sjenko duše moje nad sretnim trenutkom bdiješ i sretna si jer znaš da u sjenci tvojoj svjetlost svakoga dana svane, uživaš u svjetlosti sjenke svoje i znaš da te u sjenku zauvijek sunce, ta najsvjetlija zvijezda neba, zove. Dok vuci od ljudi bježe, dok se oni plamenih jezika i njihovih sjenki boje, sjenka duše pleše ples sa sjenkom ljudskom, ona čovjeka čuva od ugriza tmine, zauvijek ga od nekih strahom neznanja zagrljenih ljudskih duša, duša bez sjenke krije. Sjenka svojojom snagom ljudske srca grije, sjenka je dijete u krilu majke, sjenka oduvijek duši priča najljepše bajke, jer sjenka zna da život izranja naljepše sjenke, onih duša koje u bezvremnu snova pričaju uvijek nove bajke. Kad se spušta večer i zvijezdice na nebu zasjaje, sjenka sa svjetlošću uranja u ljudske sanje i zaustavlja vrijeme i piše zvjzdanu poeziju i zvjzdanim prahom tka nove bajke u carstvu sjenke izraslie iz ljudskih snova sjene. Jutros stadoh sretna pod koplja dnevne svijetlosti i vidjeh umiranje zvijezda u beskraju pune milosti. Trenutak, treptaj oka, zagrljaj duše i njene sjenke, istina, ljubav, vilinski dah, nevidljivo zdanje ili tek sanjani zvjezdani prah, u kojem nebeska harfe čudnovatu simfoniju svira strunama od svile, sjenka iznjedrena iz lepršanja leptirovih krila.Uzdrhtala duša u knjizi života ucrtava biserima slova, ona drevna slova iz sedefa školjke, slova uvijek nova. Na svjetlosnom putu pupoljci se nižu, to cvjetaju ruže i šapat vječnoga života iz vrulje osjećajne ponornice novom sjenkom stiže. Duša moja sa sjenkom o ljepoti snova tajnovito romori, dok srce gromovima prijeti, ljubav sjenkom sreće žubori. Sunce se kupa u izvoru sjenki, vječnom zagrljaju vala i pjene svjetlosnim mačem razbija sve prošle tužne i nesreće sjene, Gordijski čvor, klupko zaostalog straha, svojim udarcima ruši, da sve zvukove duše, tužno zavijanje unutarnjeg vuka, uguši, da nebo pod kišom umirućih zvijezda pronađe u životu onaj dio puta, one staze po kojima sretna, snena i radosna sjenka duše naših praotaca luta. Tu susrećem čudesne ljepote, sjenke, lica uzdignute glave, srodne duše koje slobodu života i svaki, treptaj oka slave. S usana vrelih treptaji se šire, vječni zvuci ljubavnog govora, a nad srcem se znak pobjede iskri spleten od vlati trave i zelenog lovora. Istina, trenutak pobjede nad nečim što nazivah nepostojeće, snaga srca, šapat sreće, dokaz da je u duši vječno proljeće, ljubavni žar, kap rose na latici ruže, kristal neba na cvijetu perunike, sunce u zrncu pijeska, a život čudesan i snen se u sjenki svake duše snom o vilinskome svijetu bljeska.
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/vilinski-san.html
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen