Varijacije na temu, agonije i ekstaze u kolibi od snova.

Ljeti bi moja koliba imala suncobran od šumskog granja, a u jesen vrtić na vanjskom prozorskom podboju: malo mahovine optočene biserima kiše i po koji šebojev cvijet što odiše bademom. No zimi, kad jutro strese svoje kite inja po smrznutim oknima, s kakvim bih zadovoljstvom promatrao putnika, koji negdje daleko na rubu šume, jašući konja odmiče i postaje sve manji i manji u snijegu i magluštini. Pa kad rasplamsali oganj večerom zamiriše od snopića brinja, o, što bi tada pod strehom kamina bila milota čitati drevne ljetopise o junacima i monasima, koji su tako čudesno prikazani te misliš da se jedni još uvijek bore, a drugi još uvijek mole. A noći, u one tmurne i sinje časove što već najavljuju praskozorje, ja bih, obuzet slatkom spokojnošću, osluškivao kako moj kokot u sav glas kukuriječe i kako mu drugi s nekog majura prigušeno odgovara, kao čuvar što bdije na straži pred usnulim selom. O, ti moja muzo, koja si izložena olujama života, kad bi nas kralj u svojoj palači čitao - taj lenski gospodar tolikih dobara, što ne zna ni broja svojih dvorova - odmah bi nam poklonio jednu kolibu.


Aloysius Bertrand (1807.-1840.)
GAŠPAR NOĆNIK
(prijevod s francuskog: Vladislav Kušan)

http://dinaja.blog.hr/