U ljubičastim dimenzijama svijesti, u univerzumu satkanom od zvukova, mirisa, okusa i boja uvijek izrasta i neka još nepoznata, još nespoznata protega, još neviđena nijansa, još nečuven ton, uvijek neka nova suprotnost, neka nova istina. Iznenada zaiskri zvijezdica drugačijeg sjaja, snažnijeg i jačeg doživljaja, osjećaje budi koji osjećanja strahova i tuga u rijeku zaborava utaplja, u nedodirljive daljine podsvjesnog beskraja. U kristalima različitih boja, blješti znanje skupljano u nutrini, tu se izlječujuće snage iskricama zdravlja roje i melem za dušu i tijelo tvore. Kada uronim u dubinu svijesti pričinja mi se da sam ušla u anđeoski grad, u vilinsku šumu, da me dodiruju mekana krila, da se kristalnom kuglom harmonije i sklada prosipa zlaćana svila. Tada zatvaram oči i puštam zamišljenim anđelima da mi miluju lice, da se tijelom nježni lahor širi, da dodiri te iscjeljiteljske moći i duši i tijelu čudesnom snagom izraslom iz svijesti uistinu mogu pomoći. Svaka lijepa misao se tada u osjećaj pretvara, suptilno grli cijelo tijelo, razbija bolesti, nesreće i tuge tamu što se neopažena u dubini podsvijesti stvara, a nutrinom se širi neko novo svijetlo koje anđeoskom dušom osjećanja potištenosti i sumnje u znatiželju i povjerenje pretvara.
U magiji tog sna, koji me prisjeća na davno pročitane bajke, pojavi kadkada i zla vila, vještica iznjedrena iz vještičjeg poroda sumnji, strahova i nepovjerenja. Na njenim rukama crna ptica kriješti zmijskim jezikom, a ona mi nudi otrovanu jabuku iz košarice svojih nedosanjanih snova i poziva me u špilju u kojoj žive njene zle duše sjene. Tada osjetim strah, zadrhtim strunama svijesti, zaustavim dah i onda poteku suze, biseri izrasli iz sedefaste školjke, sa pješčanog žala na kojem srce nad ljubavi bdije i crne sjenke svoh zloduha rastjeruje. Bijela niska satkana od pjene i životnoga vala govori mi više od najsnažnijih riječi, šapuće mi da se u ljubavi svaka struna tijela srcem srcu smije. U tom svijetu satkanom od želja, žudnji, čežnji, u središtu tajnovite kristalne dvorane iz svjetlosne fontane izvire našeg zdravlja slap, kapljicama svojim dušu i tijelo sretnim trenucima hrani i bolesti, tugi, nesreći i boli ulaz u nutrinu brani.
Kao da sam ušla u zamak sanjajućih knjiga, u carstvo vječnih bajki, u vrtlog nebeskog vretena, u zagrljaj mudrosti i znanja tada osjećam predivnu toplinu, vidim kako se leptirići šire po njemu, čutim Anđeoskih dlanova milinu i u svakoj tmini naslućujem legendarnih dobrih vila sjenu. Osluškujem melodiju srca, sretne duše poj, uranjam još dublje u svijetlosni zagrljaj unutarnjeg sunca i znam da se u dubini mene krije sanjani, željeni opjevani raj, da u vrtnji svemirskog vretena ne postoji početak dobrote i da se u njoj još uvijek ne naslućuje kraj.
http://dinaja.blog.hr/
2 Kommentare:
kao dijete sam čitala bajke... voljela sam bajke, čitala sam ih, gutala, i živjela u tom svijetu... sa 15 godina sam pročitala Bibliju, a sa 18 godina mi je u ruke došla Grička vještica... dakle, sve Zagorkine knjige (iako su neki pisali da je to šund-literatura) su me vodile u romantično- ljubavne priče, njene misterije, povijest mog rodnog grada gdje i sad živim... Vjerojatno nikad nisam izašla iz svijeta bajki, jer tako doživljavam i ljubav... Davorova bivša žena mi je otrovno jednom rekla: "vidjet ćeš ti kad i tvojoj Bajci dođe kraj", to je bilo prošle godine... mi smo se samo nasmijali na tu otrovnu rečenicu (a to je meni rekla pred Davorom), da bi se ispostavilo kako ta žena cijeli svoj život živi i živjela je u paklu svoje otrovne duše...
ja i dalje, evo već 6 godina (bit će 15.8.) živim u Bajci :) i, hvala Bogu, moj Davor živi u još ljepšoj bajci - konačno ima pravi dom, a ne Dom za nezbrinutu djecu...(kako mi je pričao, sa bivšom nikad nije imao osjećaj topline doma - long story, ali pričat ću ti jednom o tome)...
Pokušala sam sa tom ženom izgraditi prijateljski civilizirani odnos, ali ne možeš s nekim graditi most prijateljstva, ako ta osoba nosi kalašnjikov u jednoj i zmiju otrova u drugoj ruci... na žalost, više ne razgovaram s tom osobom, ali sa djevojkama, njegovim kćerkama imam prekrasan prijateljski odnos... eto, ipak zmijski otrov nije prebačen na djecu, hvala Bogu...
odrasla u svijetu bajki naučih razlikovati dobro od zla, kasnije u zagrljaju mudrosti i znanosti naučih ojsćeti lažnost tekstova izraslih iz neznanja i krađe tuđih snova, danas osjećam i prepoznajem lažljivce u virtualnom svijetu i njihovim pjesmicama ne pridajem važnost, zaobilazim njihove lažne svjetlosne zagrljaje i sretna sam u zagrljaju mudrosti i znanosti........plave kristale izbacujem iz dvorca moga sretnoga trenutka spoznaje...:-)))
Kommentar veröffentlichen