Zagrljaj svjetlosti i tmine, ONA I ON u zagrljaju mogućeg i snivanog, u zgrljaju iz kojeg iskri život, zagrljaj mudrosti i znanja, zagrljaj svijesti i slijepog vjerovanja, vječni zagrljaj spoznaje sretnog trenutka postojanja. Iz trenutka svijesne spoznaje iznjedren crni labud se ugnjezio u svijest, postao misaona slika u galeriji sretnog trenutka, tajnovita ptica metaverzuma koja odnosi Boginju sudbine na putovanje sa izvora svijesti iznjedrenom svijetskom logikom. Vidovitost o kojoj mnogi pričaju, vidovitost koju mnogi prodaju na sajmu ljudskih sudbina, se ovog trenutka zatvara obručom istine u kojoj spoznah da uvijek postoji nešto dušom ne dotaknuto, da lepršava svijest još uvijek nije doletjela do kraja slijepe ulice spoznaje, da se još uvijek nalazi na svjetlosnom mostu koji sjedinjuje znanost i vjerovanje. Bili smo uvjereni da postoje samo bijeli labudi, a onda iznenada, iznjedren iz novog kontinenta, crni labud postade metafora kojom vidovitost gubi snagu vidovitosti. Kako predvidjeti budućnost kada u nekoj, ljudskoj svijesti trenutačno nedohvatnoj daljini, možda ipak postoje Pegazi, našim očima nevidljivi, ali pričinja mi se, u ovom sretnom trenutku vjerovanja, da su dušom osjetljivi. Je li to budućnost u kojoj će me Pegaz, u jednom sudbonosnom treptaju oka, uistinu povesti na putovanje do zvijezde na kojoj sam rođena ili su tek moje sanje? Crni labud je svojim postojanjem dokazao da uvijek postoji nešto sretnom trenutku spoznaje nedohvatno. Sanjam, da još uvijek sanjam, krilatog vranca koji me ponekad posjeti u snovima i otvori vrata nekog novog snoviđenja i ostavi Eratho i Kaliope, muze poezije i lirike, na mome uzglavlju. Možda to ipak nisu samo sni?
http://dinaja.blog.hr/
4 Kommentare:
tamna strana svjetlosti, biseri koji to nisu, lažno zlato isto sije... postoje ljudi koji vjeruju da su su na sjajnoj strani svjetlosti, ali tamna sjena te svjetlosti obilježava njihove puteve... x-puta sam se srela sa tzv. duhovnjacima, koji su pričali, ali nisu živjeli to što pričaju.. i put me uvijek vodio svijetlom stranom moje sjene :), jer sjena je dio mene i ja ne mogu bez nje ni ona bez mene.. sjena je moja podsvijest, a tko kaže da nema sjenu - laže, i to bezočno laže.... spoznavanjem sjene, sve više svjetlosti dolazi u život, a sjena je uvijek prati - samo na sve većoj udaljenosti, ali nikad ne nestaje... nestala je samo jednom čovjeku - Isusu :)
u zagrljaju svjetlosti i tmine u zagrljau mudrosti i znanja se rađa snaga naših novih snoviđenje...u toj igri duše i njene sjenke, u dinamici zlaćane spirale, u plesu svjetlosti i sjene s potvrđuje zakon zlatnoga reza koji u nama sjedinjuje simetriju i asimetriju i stvara harmoniju, onaj trenutak izvan ravnoteže sjedinjuje u ravnotežu istinskog postojanja.........znanje, obrazovanje, znatiželja, žudnja i čežnja su zauvijek sjedinjene u zagrljaju svjetlosti i tmine iz kojega je iznjedren svmir našeg postojanja u vječnom zagrljaju svjetlosti i tmine....ali za spoznaju te drevne mudrosti, za mogućnost uroniti u to drevno znanje treba posjetovati obrazovanje sretnog trenutka postojanja u carstvu KRALJEVNE trenutka........ili je to ipak besmrtna boginja sretnoga trenutka spoznaje......neki iz nezanja teže kraljevstvu, dive se kraljevnama ne osjećajući božansku snagu u sebi......:-)))
Carice, pustimo "neke" koji tamo nešto čine .. :) to je njihova dionica - ne tvoja ili moja... to je njihov put, ne tvoj ili moj... slijedi znakove pored puta svog života i odvest će te u neslućene sfere Duše i Života... a drugi? ah, Bože moj, svatko ima svoju zacrtanu sudbinu i svatko je krojač svoje sreće... ne obazirem se na obične komarce, jer im ne dajem plodno tlo da se množe ....that's the point! :)
U carstvu sjene provodiš dane i sretna si dušo jer znaš da u sjenci tvojoj svjetlost svakoga dana svane- uživaš u svjetlosti iz sjenkee svoje i znaš da te u sjenku zauvijek sunce zove.....dok vuci od ljudi bježe, sjenka pleše ples sa sjenkom ljudskom, ona čovjeka čuva i od ugriza tmine nekih ljudskih duša ga krije, sjenka svojojom snagom ljudske srca grije.....sjenka je dijete u krilu majkae, sjenka oduvijek priča najljepše bajke, jer sjenka zna da život izranja naljepše sjenke koje pričaju uvijek nove bajke......... Kad se spušta večer i zvijezdice na nebu zasjaje, sjenka sa svjetlošću uranja u ljudske sanje i zaustavlja vrijeme, i tka nove bajke u carstvu snene ljudskih snova sjene...:-)))
Kommentar veröffentlichen