Muze su božice umjetnosti, kćeri boga Zeusa i božice Mnemozine. Plesale su ritmom božanske svijesti i nadahnjivale pjesnike, umjetnike i znanstvenike. Živjele su na Olimpu s kojega su se ponekad spuštale na izvor Kastalske vode podno Parnasa i tada pred Apolonovim hramom širile svoju božansku moć nad smrtnicima. Nisu bile samo ljepotice koje su znale plesati i pjevati, one su osmislile zvijedana slova i njima iznjedrile pjesništvo, pisanje i umjetnost izričaja.
Hesiod je o njima napisao: "One isto misle, njihova su srca posvećena pjesmi, a njihov je duh slobodan i bezbrižan. Čovjek u svom srcu nosi tugu i jad, no kad mu muza zapjeva, on zaboravlja sve crne misli i nevolje. To je sveti dar muza ljudima. " To je razlog zbog kojega se muze zazivaju tisućama godina i dokaz zbog čega i danas simboliziraju umjetničko nadahnuće umjetnika umijeća plesa, pisaca, pjevača, glumaca i slikara.
Terpsihora, muza nebeskog plesa, boginja umijeća pokreta, boginja poezije koja izrasta iz plesa naše duše, bdije još uvijek nad našim životima, ulazi u snove i božanskim nadahnućem iskri čudesni ples našeg unutarnjeg svemira. Snovi, te tajanstvene cvijetne staze, tada lepršave misli iskre u uglu opijenog uma, trepere u duši, u srce ljepotom ulaze, u očima se zrcali ljepota pređenoga životnoga druma. Rijeka vremena u ušima žubori, nebeski vranac ljepoticu noći u srebro oblači, jedna davna vatra usred neba gori, a putevi ka sreći u tom vječnom zagrljaju života i neba postaju sve krači . Tajnoviti pokret, ples bognje nebeskih pokreta, fontana svijetla iskri bajku od veselja, snovi žive, zvijezdanom majkom probuđen sa zvijezdama se smiju, a muza nebeskoga plesa svakom iskrom iskri ispunjenje želja, snoviđenjem u duši uzbuđenja grije. Iz labirinta snovima opijenog uma, dobrota davna mi u život ulazi, trenutak postaje nebeska šuma, krošnja blještave ljepote, poezija svijetla, božansko nadahnuće koje moje probuđeno srce poezijom titrajućih struna mazi.
Umjetnici umijeća pokreta žive pokretom, govore pokretom, pjevuše pokretom, crtaju pokretom, osjećaju pokretom, vole pokretom, tuguju pokretom, u pokretima zrcale žudnju i čežnju, izričaj sveti koji izrasta iz trenutka u kojem cvijeta njihov iskustveni svijet iznikao iz kozmičkog cvijeta njihovog unutarnjeg neba. Plesač, nošen zvukovima melodije svog unutarnjeg svjetla pleše i dočarava začaranu šumu svoje snene duše, svojim izričajem ocrtava u našu svijest sliku svog unutanjeg svemira. Te živuće, plešuće slike, slike izrasle iz božanskog nadahnuća, slike koje gledamo na sceni teatra doista imaju dušu i mi uistinu prepoznajemo likove koji se zrcale u plesnom pokretu. Pred našim očima ožive vile i vilenjaci iz drevnih legendi, pronceze iz davnih bajki, zrcali se labuđe jezero i iskri zlaćani prah Pepeljuginog sna.
U svima nama bdije muza plesa, boginja zvijezdanih treptaja naših duša, boginja koje održava vrtnju nutrinjskog vretena, boginja koja nas tihim postojanjem vječno poziva na svemirski ples. Svi mi krijemo u sebi uspavanog plesača, svoje pokrete koji izrastaju iz ritma svjetlosne muzike našeg prabića, tog spiralnog treptaja koji nas od rođenja do smrti sjedinjuje sa univerzumom. To je ples srca i duše u ritmu svjetlosne energije unutarnjeg svemira. Nekad je to veliki prasak, divlje pražnjenje nagomilanog bijesa, tuge ili straha, a nekad je to suptilan, jedva primjetni pokret ruke koji govori nježnije i potresnije od bilo kakvog verbalnog izričaja. Da, tada riječi nisu potrebne, tijelo progovori svojim suptilnim jezikom, tijelo taj čudesni sanjar u kojem se u tom sretnom trenutku naša duša sretna budi. Oni koji jednom spoznaju istinskog plesača u sebi, osjećaju da pokret postaje poezija ispisana slovima nađega duhovnog rasta, energija kojom oblikujemo svoju osobnost, poezija iz koje izrasta naša duhovnost. Probijajući se plesom naših svjetlosnih struna, mi pokretom odstranjujemo unutarnje blokade i plešući iz srca drhtavom dušom osjećamo postojanje zatomljenih mogućnosti i koračamo zvjezdanim stazama unutarnjeg svemira, lebdimo beskrajem svog unutarnjeg neba.
Da bismo u zagrljaju sretnog trenutka spoznaje vidjeli, osluhnuli, doživjeli, osjetili samoga sebe, da bi osjetili zagrljaj duše i matrije, doživjeli širenje svog unutarnjeg svijetla i njegovo prelamanje u santi leda podsvijesti, moramo snagom duše svjetlosti razotkrivati svoja, iza maski skrivena lica, ona lica koja su naša istinska stvarnost, naš život. Ispod maski Clowna, Pierotta i Columbine se ugnjezdilo ono što krijemo od drugih, a ponekada i od nas samih, iza njih krijemo ono što sami ne želimo osjetiti, spoznati, odživjeti, ono što nam uistinu i stoji na putu do tajnovitog zamka pred kojim bdije boginja zvijezdanih treptaja naša duše, muza vječnog svemirskog plesa, nježna čuvarica duše naše uspavanog plesača. Kada uronim u bezvremenost postojanja u sretnom trenutku spoznaje, tada stojim pred tajanstvenim zrcalima i osluškujem šapat svemirske širine i osluškujem muziku morskih orgulja moje nutrine i razumijem note božanske melodije, ispisane zvjzdanim slovima nedohvatne širine. Postani drevni Narcis i gledaj u ovom odsjaju odraz svoje duše snene, osluškuj eho glasa nutrine i postani plesač svoje svemirske dubine.
Tvoje tijelo je fontana svjetlosti, iskričavo kristalno zdanje u kojem se sjedunjuju vrtlog nebeskog vretena, snaga prvog pokreta, ekspolzije boja i vječni ples muza sa Kastalskog izvora. U tebi tvoje misli , osjećaji, tvoji snovi, želje, žudnje, čežnje i čuđenja, dinamikom nebeske spirale, plešu svoj besprostorni i bezvremeni, svoj nezaustavljivi tango ovozemaljskog vremena.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19244
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/02/okno-snova.html
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen