Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u bijegu iz ralja prevare ljepote.

Kada u nama zatreperi tkivo svemira, kada začujemo žubor života tada svjetlost postaje ljubav i preobražava onoga koga dotakne u čisti ljubavni čin, daruje mu osjetila nikada upisana u anatomskim atlasima, osjetila nebeske duše, osjetila kojima vidi ono očima ne viđeno i čuje ono ušima nečujno, kojima vidi mirise, čuje boje, a zvukove miriše. Prepoznavši u sebi snagu sjedinjenja vjerovanja i mudrosti, poželjeh putovati Odisejevim stazama, poželjeh se vratiti tamo gdje stoluje svjetlo nad svjetlima, tamo gdje je vrelo rijeke života, tamo gdje izrastaju opojni mirisi snova, tamo gdje počinje i širi se nebo, taj čudesni žubor istinskog postojanja. Tamo gore u širinama svemira je početak ovog dalekog puta kroz materijom konkretizirano svjetlo, zrakom konkretizirani žubor života, tamo mirišu cvjetovi ljubavi, tamo me je dotaknulo sjeme moje probuđene svijesti i postalo ono veliko, jedino istinito, najvažanije, najsnenije stanje duše, svijesna spoznaja i ja šapunuh: "Ja sam ljubav", prva i zadnja tajna u stvaranju svijeta, ćudesnost uma u kojem je ova misao pretvorena u osjećaj, postaje dokaz njenog postojanja u meni. A sjenka moje duše mi odgovara, "Ja sam svjetlost", proizašla sam iz neevolucionarnog središta, ušla u evoluciju zatvorena u gravitacionom tijelu punom trajanja, Ja sam žubor sićušnih struna postojanja, ja sam romor tvoga života, ja sam jedna od miliardi blještećih kapljica iz rijeke života, kapljica u kojoj se zrcali cijeli svijet. U trenu buđenja začuh svoju unutarnju tišinu, oslobođena strahova proizašlih iz neznanja, osjetih da život žubori lakoćom postojanja i shvatih da sam se vratila na željenu i daleku Itaku zelenu i smjernu, osjetih da sam uvijek bila u okrilju ljubavi.

slika Gilbert Williams

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=31135