Na vrhu svijeta, tamo gdje je duga doticala nebo, se prostirala velika livada puna cvijeća. Jedno veliko drvo je bacalo sjenu na sve četiri strane svijeta. Dvanaestorica su sjedila pod drvetom. Mladi čovjek priđe grupi tridesttrogodišnjaka.
"Ovo je toliko opisivano i opjevano drvo spoznaje." pomisli
"U njemu stoluje ljubav." odgovori mu Petar
"Iz njegove krošnje struji simfonija univerzuma." nastavi Ivan
"Ispod njegovih korjena je izvor života, voda koja se potokom slijeva u veliko jezero istine." zavši Matej.
Nedaleko od njih je sunčevim sjajem blještalo jezero kojem se nije vidio kraj. U daljini na pućini, su se nazirali kao male planine otoci. Uz obalu se ljuljuškao mali brodić bez kormilara.
"Pođimo do otoka." pozva ih mladi čovjek
"Tamo je arhipelag uspomena, sreće i spokoja. Tu se sastaju misli onih koji su zauvjek otišli od nas, to je prebivalište onih koji su u životu istinski voljeli." reče Pavle
"Onda ćemo tamo sigurno osjetiti prisutnost Stvoritelja." poveseli se čovjek.
Odjednom se sunce pokrenu i iza otoka obasja drugu obalu jezera. Pred očima im se ukaza grad od stakla.
"To je Sunčani grad u kojem zajedno stanuju naši davni bogovi i puk sunca. Njih dvore vile i vilenjaci." mladi čovjek se prisjeti legendi koje mu je pred spavanje pričala majka.
"Tu onda stanuje Perun."
"Ušli smo u njegovo carstvo, a krenuli smo prema vrhu planine da nađemo i sprijećimo raspinjanje na križ." iznenada se Ivan prisjeti pravog razloga ovog putovanja vremenom.
"Između mog i vašeg carstva je bezdan koji mogu preći samo oni koji nose u sebi klicu ljubavi. Vi ste već jednom letjeli tim bezdanom i odživjeli istinu o nastanku svijeta."glas je dolazio vjetrom preko jezera. Mladi čovjek prepozna glas starca duge sjede brade, glas istine, glas koji je slušao kao dijete u svojim snovima.
"Zašto smo ovdje?" upita
"Odavde ćete se vratiti u život bogatiji još jednim iskustvom, snažniji u uvjerenju, sigurniji u odluci. Takvi ćete se lakše suprostaviti sili koja je počela uništavati energiju koju vi razvijate u ljudskim srcima."
Na travnjaku pored njih se uz iznenadni bljesak pojavi čovjek, Bog, Stvoritelj, Ljubav.
"Ovo je teleportacija o kojoj smo mi učili na veleučilištu." pomisli Pavle
"Da,ovo je proces koji održava cijeli svijet" starac duge sjede brade odgovori zagonetno.
"To je odgovor na pitanje Goeteovog Fausta. Što održava svijet u njegovoj dubini? Naše pitanje je što ga čini homogenim i otpornim na ubilačku energiju zlih misli? Što je to što nas ujedinjuje s univerzumom, što nam otvara puteve u vječnost i beskonačnost sna?"
"Kada su snažni umovi prodrli u dubinu materije i otkrli njenu dušu, otkrili snagu energije, činilo mi se da je otkriven put ka spoznaji sna. Vjerovao sam u pomirenje neba i zemlje, u prestanak ubijanja i ranjavanja, u jedinstvo sna."
"Ali ste se prevarili" prekinu ga mladi čovjek" toje bio početak najokrutnijih ratova koji još uvijek traju."
"Da, s otkrivanjem duše materije je počela epoha novog naučenog neznanja. Uvedeni su zakoni nejasnoće i otvorenih mogućnosti, ali tajnu o energiji svjesne spoznaje još nisu otkrili. U vama leži klica spoznaje, vi ste momčad koja može izvan laboratorija, u stvarnom životu prodrijeti u dubinu uma i dokazati moje postojanje u svakom čovjeku i svakoj travki, u svakom cvijetu i svakoj životinjici."
"Tko si Ti?" upita ga mladi čovjek "Jesi li ti Bog?"
"Bog je samo riječ koja je toliko korištena da je već davno izgubila ono značenje koje su joj nekadašnji moćnici odredili. Ja sam samo proces vječnog održanja enrgije."
"Iz čega si Ti nastao?"
"Ja sam ostatak jednog davnog života, klica koja je preživjela umiranje jednog davnog svijeta."
"Dakle početka uopće nema, sve je samo prelaženje jednog u drugo." mladi čovjek osjeti uzbuđenje nove spoznaje.
"Zbog toga je izmišljena riječ koja krije tajnu ljudskog neznanja."
"Ti si sada čovjek. Izgledaš kao i mi, tebe crtaju upravo tako kako izgledaš. Znači već su te mnogi vidjeli."
"Ja se pojavljujem u tom obliku da bih lakše s tobom komunicirao. Ja nemam krvi ni kostiju, ja sam atrapa Boga kojem puk predaje vlast i odgovornost, atrapa u čije ime se vode ratovi, ja sam opravdanje za mnoga ubistva i bezbroj podvala. Ja sam uzrok zavjere koja se u ovim trenutcima sprema na tvoje smaknuće."
"Ti si misao, ti si želja i ljubav, ali kako si stvorio ovaj prostor koji do sada od smrtnika nije otkriven."
"Vi ste svojim dolaskom stvorili ovaj prostor i mene u njemu. Vaše ujedinjenje i vaše znanje je oblikovalo vaš zamišljeni raj i grad sunca i jezero istine i arhipelag uspomena, spokoja i sreće."
"Gdje si ti kada smo mi na zemlji?"
"Ja sam misao univerzuma koja postaje bogatija svakom smrti dobrih ljudi. Ja nastajem uvijek iznova, jačam ljudskom srećom, obnavljam se vašom ljubavi. U meni su skriveni umovi svih dobrih ljudi koji su vas smrću napustili."
Njegov glas se mješao s tonovima vjetra. Starac osluhnu.
"Oni dole su već nestrpljivi. Ljudska zla misao se širi kao zaraza, napada čak i jadne životinje. Od nje umiru i ptice." nastavi starac
"Što trebam učiniti?" upita mladi čovjek.
"Ti svojim postojanjem već činiš sve. Tvoj odlazak u planinu je uzbudio srca tvojih učenika." a onda se obrati dvanaestorici.
"I vaših. Probudili ste davno uspavanog Homo ludensa u ljudima. Mladost je krenula za vama ka vrhu. Povorke mladih struje zemljom, iz dvanaest gradova pješaće mladići i djevojke, pridružuju im se djeca iz ostalih dijelova zemlje. Oni ne viću, ne urlaju, ne nose protestne plakate. Koračaju tiho, uzdignutih glava s osmjehom na licima. Ja čujem njihove misli koje se kao ljubav šire svijetom. Na svim svjetskim trgovima stoji nova generacija i smješi se ka nebu. Sunce će ovoga jutra izaći u isto vrijeme na svim stranama svijeta, zlatna prašina će se prosuti po svim zemljama, nebo će se pretvoriti u jednu jedinu dugu i ujediniti sve misli u jedan san."
"Kako ćemo se vratiti na planinu?"
"Snagom svoje ljubavi. Pogledaj nebo već blješti duginim bojama. Krenite u beskonačnost, ovo je trenutaka ostvarenja našeg zajedničkog sna."
Mladi čovjek pogleda u nebo i osjeti energiju koja ga ponese u trenutak. Dvanaestorica krenuše za njim.
http://requiem-ljubavi.blogspot.com/2007/11/requiem-jednoj-velikoj-ljubavi.html
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen