Varijacije na temu, agonije i ekstaze u zagrljaju sedefa, pjeska i pjene.

Odrasla sam u cvijetnom perivoju snova, čarovnom vrtu punom mirišljavih legedi, svjetlosnom muzikom duše moje majke okičenih bajki, simfonijom boja ispričanih priča. Već onda saznah što su iluzije i naučih da glumac može plakati, smijati se, može pasti u zanosu igre, a da pri tome ostane neozljeđen. Osjetih kada glumac umire na sceni da je to stvarno, proživljavanje jedne male prolazne smrti. Uđoh u čudesan svijet u kojem glumac, čovjek od krvi i mesa, postaje lutka od slame, vidjeh kako stavlja masku na svoje lice i živi neki drugi, njemu strani život. Bila sam još dijete i nisam znala što je ljubav, a još manje što je život, ali sjećam se kako sam osjećala čudesan nemir u sebi svaki puta kada se podizao zastor i nakon nekoliko trenutaka tame i tišine me dotaknuo treperavi glas moje majke, glas koji je najavljivao početak nekog novog sna.
"Sama, ostala si sama......" napuknuta, odbačena i napuštena igračka je oživjela ljepotom pokreta i glasom koji je ostao zabilježen u analima glumišta.
"Zar je ljubav pjesak i pjena?" upitah nepoznatog igrača svijetlom i tamom dok se igrao s lutkom od slame.
Tama i tišina, tišina, poetična tišina nečujnog dijaloga s nepoznatim, ona i on i lutka od slame nestadoše u pjesku i pjeni Kaštelanovog sna. Vrijeme, ta velika rijeka bez povratka, je odnijelo LUTKU OD SLAME u zaborav, ali u mojim sjećanjima je ostala istina o ljepoti čudesne igre pjeska i pjene koju ja danas nazivam ljubav.
Osluškujem tonove balade o uspomenama. Sa gitarom u ruci trubadur pjevuši:

Između peći i tužne ure

Još je mjesta za krevet stari

Ostatak sobe još čine tu

Sve sami crni ormari.

Nevještom rukom na svakom natpis

S tek jednom riječi:”Uspomena”

O svakom od njih tisuće suza

Tisuće pisama od tisuće žena.

Drhtavom rukom svakog dana

Otvara pisma starac sijedi

Prođe mi mladost I prođe život

Samo uspomena ne blijedi.

Slušam baladu o uspomenama koje nam nitko ne može oduzeti i vidim pozornicu malog teatra u ulici velikih Frankopana i čujem glas
"Sreće zlatne, srebrne sreće, sreće, sreće...." ciganka sa škrinjom sudbina prodaje istine, gutač vatre se igra životom dok smrt izlazi iz tame i pjevuši,
"Ančice dušice, ti si prevarena, da tebe volim ja to nije istina, Ančice dušice........."

Ringelspiel života se vrti, a nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija.
Sav u crnom iluzionist skida šešir dok njegove ruke kriju snove na dlanovima.
"To je igra za sanjare" pomislih.
"Život je san, Kraljevo sudbina, Veliki svjetski teatar i ljubav" reče mi Svijet odlazeći u tamu pozornice na početak sna. Ponovo začuh nevidljivi bubanj i pjesmu,
"Ančice dušice ti si prevarena, da tebe volim ja to nije istina.... Ančice dušice..........."
Kuda je otišla ljubav? upitah prodavača snova.
"Ne slušaj tuđe istine, jer tuđe riječi su samo preplanulost od ljetnog sunca ili rumenilo od zimskog vjetra ili dobro napravljena frizura ili kupljena haljina. Ljubav je kao život san i sjena, ona je pjesak i pjena neuhvatljiva i nezaustavljiva, treperava i uvijek drugačija." šapat je dolazio sa početka sna.
I ja spoznah što je život i osjetih Ljubav kako ostavlja tragove pjeska i soli na tijelu, osjetih ljubav kao pjenušavo i mirno more i zaplovih u taj ocean satkan od kapljica sna.
"Postoji li ključ za ljubav? Je li to strast, mudrost ili tananost želje?" upitah šapat sa početka sna. Ljubav je sve, tišina treptaja svijeća, miris ruža, med na usnama, pjesak i sol na tijelu, ljubav su uspomene, ljubav je sjećanje na pješčane plaže, pjenušavo more, ljubav je neuhvatljiva i nezadrživa jer ljubav je život, san i sjena čudesna kao pjesak i pjena." šapuće mi pjesnik.
"Sreće zlatne, srebrne sreće....." ciganka sa škrinjom sudbina prelazi rampu i dolazi do mene. Pružam ruku i na dlanu mi zatreperi kupljena istina.
Ljubav se rađa u onom ti i ja, u paru odgovora, u ljubičastom sutonu, u buketu poljskog cvijeća, u snu i sjeni, u pjesku i pjeni, morskoj soli na tijelima, u pjenušavom zanosu koji ostavlja san i sjen na usnama. Ciganka se smiješi i odlazi. Njen treperavi glas lebdi u mom srcu. "Sreće zlatne srebrne, sreće..............."
Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav? pitam prodavača snova
Trubadur s gitarom u ruci pjevuši pjesnikovu baladu o Don Juanu.

Marije, Nade i Nikolete

Po jedna ljubav za svaki dan

O gdje si sada lijepi svijete

Zar osta samo sjen i san?

Ko dobra lađa svladao mora

Ljubavne strasti, životne bure

A sada osta tek siva soba

I tužno ku-ku stare ure.

Ostaćeš jednom s glavom na stolu

Na pismima žena što pate

Al nema pomoći tvome bolu

I nema ni kajanja za te.

Da je život sjen i san

To sad znaš moj Don Juan

"Sama, ostala sam sama.........." treperavi glas odbačene lutke od slame, ljepota sjećanja na Kaštelanov san i pjesnikova balada mi danas potvrđuju da je ljubav zagrljaj sedefa, pjeska i pjene, neuhvatljiva, nezadrživa, nazustavljiva, ali uvijek otvorena školjka u kojoj se iz trena u tren rađa novi biser i ona postaje tajanstveno lijepa i bezvremena.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25024
http://dinaja.blog.hr/