Riječi ispisane dušom koja voli, dušom koja sanja, iznjedrene iz duše kojoj tuga nije strana, te riječi postaju zvijezde na unutarnjem nebu i zapisane zvjezdanim slovima dokazuju postojanje u zamku svjetskog znanja, u bezvremenu vječne poezije, riječi njegovane u zagrljaju čuvarice izričaja snenog, te riječi zrcale svjetlosnu muziku sretnoga trenutka. U dušokrugu sretnoga bića ljubav uvijek suho zlato tka, u njoj se kriju sretnoga trenutka moći, sreća, uzbuđenje i strast neprospavanih noći, snaga u kojoj duša snuje slatko i onda kada se probudi galijom nošenom leptirima svilenkastih krila plovi kroz poetske snove i zvjezdane galaksije glatko. Sretna u svom postojanju vladarica ljudskog dušokruga čarobnim kistom spletenim od snenih niti oslikava sretne duše platno, kao skulptor, umjesto dlijeta, žudnjom, željom, čežnjom u mramor svijesti klesa život pun zajedničkih snoviđenja. Zaigana, vesela i nježana kraljevna našeg dušokruga se vječno poigrava sa drevne ure klatnom i zaigrana prijateljuje sa našim tajnovitim porijeklom. U čarobnom vrtu našeg dušokruga, ona u plesu sa nitima nebeskog vretena svilenkastu mrežu tka, nježnu koljevku u kojoj, iz fontane svjetlosti, iz naše duše snene iznjedren sretan trenutak, kao blješteći kristalni oblutak sniva svoj bezvremeni san.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen