Varijacije na temu, agonije i ekstaze boginje mjesečeava sjaja.

U tišini svijesti, u dubini mene ona često šuti, pušta da rijeka istine mirno svojim tokom teče, ne dozvoljava mom, ponekad uzavrelom, biću da nagonima bjesa, ljutnje, straha, osjećajnim nemarom njenu kristalno jasnu dubinu u muljevitu bujicu sumnji, laži i neistina pretvori. Dostojanstvena i tiha, ali uvijek odrešita, ona snagom svoga iskričavog bića hladi uzavrele kapljice loših osjećanja, smiruje ubrzale odkucaje uzburkanog srca, pravim razlozima, misaonim uzrocima uvijek daruje svjetlost davnih obećanja, nježno zaustavlja vjetar duševnoga straha i ne dozvoljava tuzi da se nečujna mojim bićem širi. Boginja mjesečeva sjaja, čuvarica kristalnoga hrama, stvoriteljica svjetlosti u meni, prijatelje u zrcalima moje svijesti iskri i samo nasmiješena lica u galeriji uspomena slaže. Rođena iz zagrljaja oca bogova i majke zaborava, iznjedrena iz ljubavi Zeusa i Lete, ona sve zamišljane nepravde i laži iz zrcala sjećanja briše i knjizi mojega života božanskim slovima samo o sreći piše. Od dana krštenja sa ljubavlju i životom ona bdije nad uzglavljem mojim i kao svilenkasta mreža snovolovka samo lijepe snove u dubinu duše sije. Poklanja mi svjetlost iz svog zagrljaja, prahom mjesečeva srebra razbija tmaste oblake na horizontu čežnji, žudnji i ljubavnih doživljaja. 

Na dlanu njenom iskre niti anđeoskog bića, sa dlanova njenih anđeli u pohode mojoj snenoj duši dohode i treptajima svojih svilenkastih krila uragane sreće u srcu proizvode. Ta čudesna boginja sretnoga trenutka iskri vrijeme u dubini moga bića, ona čuvarica mjesečeva hrama, braniteljica unutarnjeg sunca, skrivena u imenu mome, vječno bdije nad djelima mojim, čuva slike iz drevnih snoviđenja i ne dozvoljava mi da zalutam na tamnim stazama netrpeljivosti, nepovjerenja i naučenog neznanja.

Ovaj tekst bih danas nazvala bla, bla pjesmuljkom iz vremena koje nazivam olujom ruža, ali u njemu se zrcale moji drevni pokušaju zvijezdanim slovima moga unutarnjeg neba osjećanju osjećaja darovati oblik duše moje izričaja. Pomislih da taj pjesmuljak treba isklesati dlijetom sadašnjeg trenutka, ali osjetih treptaje onog trenutka i odlučih......neka ostane kao stražar na vratima prohujalog vremena. 

http://umijece-vremena.blog.hr/
http://dinaja.blog.hr/