Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u duši svemira.

Svemirska dušo draga mržnja je tebi strana,

ti nisi pohlepna, nisi zla, nikad sreće gladna

iz tebe izranja mana, ljudskom životu hrana

nektarom srca griješ kad se bol javi hladna.

Iz tebe izvire svjetlost, iskre čudesni fotoni,

u tvom zagrljaju bića oduvijek toplinu luče,

iz dubine tvojih skuta kapaju sretni hormoni,

serotonin se u duši roji da srce sretno tuče.

Uzdižeš nas u visine, u dimenzije više,

svjesnost, snovi i sreća su tvoje djelo

tijela nam miluju kristali nježnošću kiše,

grli nas vječnost, tvoje svjetlosno odijelo.

Svemirska dušo mila hvala ti za sve živote,

hvala ti što tmini svjetlošću odoru skidaš,

hvala ti što nas darivaš osjećanjem ljepote,

što tkivom bezvremena dušama rane vidaš.

U dubini svevremena u širini tvoga duha,

vrije izvor, iskri vrulja, izranja duši koža

titraju strune našeg ovozemaljskog ruha,

a u visini tvojoj na duše naše čeka loža.

Hvala ti svemirska majko za tvoja dijela,

u tvojim njedrima se kovčeg sreće krije,

tvoja svjetlost je kao vjenčanica bijela,

ljubav se tvojom dušom u dušama smije.

http://umijece-vremena.blogspot.com/