Kada univerzum svjetlošću svetom svijet zavije,
kada se planinski vrhunci u dubinama morskim
sa zvjezdanim nebom u jedninu postojanja savije
delfin se plesom svojim zrcali u dušama ljudskim.
Osluškujem njegov zov, osjećam, slavim to biće
oceanski delfin, treptaj i zagrljaj dva svijeta,
sisavac i riba iz tajnovite embrionalne priče,
pobratimstvo multidimenzionalnošu cvjeta.
Tajanstveno prabiće još od pamtivijeka
stražar na kapijama drevne Atlantide.
San, utopija koja još na spoznaju čeka,
iluzija koju sretne duše u nutrini vide.
Zlatnim rezom, zlaćanom spiralom ga osjećam,
duboko uranja i onda se uspinje žudeći za zrakom,
srcem, osjećanjem osjećaja njegovu pjesmu slušam,
smiješi mi se, pozdravlja i nestaje pjenušavim tragom.
Oceanski delfin mi otvara spoznajna vrata,
svojim bićem sjedinjuje ljudski i morski svijet
naslućuje čovjeka kao evolucionog brata,
zlaćanom spiralom dokazuje genetski cvijet.
U dubini oceana muziku sklada, pjesmom dušu dotiće,
svojim izronima, osmijesima zajednički izvor dodiruje
iz njegovih pokreta spiralna dinamika i valovi zrače,
zlatna nit koja čovjeka, ocean i univerzum sjedinjuje.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen