U tajnoj knjizi bezvremenog svemirskoga svijeta, među zakonima zvijezda i kometa, u titrajima kozmičke energije čudesan cvijetak cvijeta. Latice mu rastu u predivnom skladu, zatvaraju se noću, otvaranjem pozdravljaju dan, stvaraju melem u sjemenkastom sladu, u budnosti svojoj žive svevremeni san.
Dva cvijeta u zagrljaju surrealističnog svjetla, ispisana vječnost u se legendu sprema. Iako je cijeli svijet već dugo budan još uvijek je uljuljan u vjerovanja snove, ali duša jedna na obroncima svjesnosti drijema i snena uranja u spoznaji nedohvatne dimenzije nove. Njena sjenka potiho plamen životne svijeće održava, misaonu snagu putevima znanja usmjerava, u njoj pali novih žudnji žar, sjedinjuje svjetlost i tminu, dušu i njenu sjenu u čudesan umjetički izričaj. U legendi svjetla smjenjuje se znanje iz ranijih života sa znatiželjom koja je čovjeka oduvijek na spoznaju zvala, uvodila ga u bespuće još nedokazanih osjetilnih divota, u enegetsko polje u kojem još nijedna iskrica svjetla na svom putu nije zastala. Čovjek tek uronjen u zagrljaj svjetlosti i sjena uistinu osjeća sebe, sjedinjuje se sa vremenskom strujom, milovanjem uma površinu nove tajne zagrebe i prošapuće nutrinjskom olujom. U pustinji nepostojanja iznenada neka nevidnljiva ruka sa neznanja koprenu skida, tad zaiskri novo svjetlo u dubini vida i on u konturi drugog blještećeg cvijeta prepoznaje dio svoga sna, naslućuje dugo traženog tebe, onu tajnu vatru, za koju je vjerovao da ju je nesvjesno ugasio gubeći sebe. Legenda svjetla ispisana slovima znatiželjnog uma, uklesana u putokaze osjećajnog druma, oživjela u spoznajnoj struji, zaiskrila u misaonim zrncima, procvijetala u osjetilnoj oluji, prošaputala spoznajnim trncima i zablistala nadrealističnom misaonom slikom u galeriji pamćenja.
slika, Erich Kraft.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen