Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u laticama kozmičkog cvijeta

Promatrala sam slike Vladimira Kusha i iznenada vidjela u dubini duše, u nanogradu svijesti, iskrenje vječnoga svjetla, osjetila miris pupoljaka iz vremena koje nazivam olujom ruža. Prisjetih se davnih pjesmica, sjećanja, ti vjerni stražari na vratima vremena, zaiskriše davno napuštenom rimom i ja uronih u drevna snoviđenja. Mirisi prošaputaše jezikom spoznaje, svijest se gubila u multidimnzionalnosti svijeta, u svjetlosnoj muzici svevremena, u titrajima nanostruna i  u dušogradu progovoriše osmijesi naših pradjedova. U jednom jedinom treptaju oka razumjeh jezik univeruma, srce je zatitralo na strunama kozmičke violine, zaiskriše kristali na laticama nebeskog cvijeta i ja osjetih zagrljaj osjećajno- osjetilne miline. Na sceni spoznaje se u jednom jedinom trenu odigrala cijela povijest kozmologije. 

U širinama bezvremena pupoljak se titranjem struna tek razvija
sjedinjuje sva osjećanja osjećaja vrhunce i srcu dubine mrske
unutarnje u nutrinjskom svemiru se u zagrljaj sveti savija,
poziva na slavlje, na ples u daljine svjetlosti svemirske.

Osluškujem zov, melodiju snova, šapuće mi svjetlosno biće,
kozmičkim zakonom iznjedren most između dva svijeta,
svjetlo sjedinjuje odsanjane oceanske i svemirske priče,
u ljudskoj duši mnogodimenzijonalnost sad cvijeta.

Ljudska duša, tihi hodočasnik stazama pamtivijeka
u njoj iskre utopije, istine drevne, tek sanjane Atlantide,
bespuća u čijoj dubini se krije ponornica vremenskog tijeka
svjesnost uma, iluzije drevne se tek bljeskom spoznaje vide.
U beskrajnosti i bezvremenu duše srodne duše dozivaju,
lutaju zamkom svemirske svijesti, svjetlosti vječne znakom,
osluškuju glas tkiva svevremena, svjetlosni znamen odkrivaju
i odustaju u treptaju oka koji prijeti tminom i duša mrakom.

Šaputava svjetlost sretnim dušama otvara spoznajna vrata,
ukazuje da u svjesnosti tijela oduvijek postoji zemaljski svijet,
da u zagrljaju svjetlosti i tmine srodna duša osjeća snagu brata
da u dodiru tom iz titraja svijesti uvijek izrasta kozmički cvijet.

Nježan cvijetak leptirima sjeme života daruje
dubokim korijenjem izvor ljudske sreće dodiruje
laticama uragane ljudskih tuga i nesreća smiruje
kristalima isplakanih suza duši na znanje ukazuje.

Šutljivi učitelji iskre san na pupoljku svakom
titrajima svojim šire silu tajnu oku nevidljivu
šapati se tihi vječno šire uzdrhatalim zrakom
kristali duši život, energiju snova daruju.


http://umijece-vremena.blogspot.com/