taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 30. September 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze, inicijacija duše u izričaju šetog čula.








Kada misaono putujem po tijelu, osjećam u sebi kozmičku snagu, čutim ponornica tok, čujem šaputavu svjetlost koja sva moja duševna stanja u nježni zagrljaj prima i ne dozvoljava zaboravu da mi oduzme to čudesno spoznaje zdanje, moju samosvijest. U rijeku životne energije osjetilnim slijedom se prtitoke razne ulijevaju, sjedinjuju snagu, oplemenjuju svaku i najmanju strunu, uranjaju u srž, darivaju je svjetlošću bijelom, razbijaju tminu da otkriju svaku tijela moga istinu. Šesto čulo u zagljaju svjetla pobijeđuje napade izvanjega stresa, postaje snažnije od ratničkog štita, oslobađa čelije od ljutnje i bijesa, hrani svijesnost samospoznajom, samoosjećanjem i samopoštovanjem. Tajanstveno čulo me odvodi uvijek pravim smjerom, sjedinjuje osjetila u sinestezije trag, dodiruje misli, miluje osjećanja, budi osjećaje i postaje mi prijatelj drag. Odvodi me u dubine oceana snova, odnosi me u svemir želja, pali svjetla na pozornici što se život zove, uvodi me u odaje suosjećanja, otrkiva mi nove prijetelje, ukazuje na njihove želje. Tada u svijesti zaiskri spoznajni trenutak, misao preuzme nad tijelom vlast, osjeti kada se osjećam kao slomljeni lutak i smiruje u meni svaku osjećajnu napast. Osluškujem šaputavu svjetlost, čujem simfoniju boja, udišem kozmičku svijest i kušam istinskog postojanja slast.

slika, Jim Warren.

Keine Kommentare: