Pred očima mi zaigra svjetlost satkana od čudesnih boja Kush- ove slike o rađanju ljubavi. Sjedinjujem sjećanja u ovaj trenutak i osjećam, doista osjećam ljepotu ovog umjetničkog djela, osjećam rađanje bisera u sedefastoj školjki na pješćanom žalu ove ljepote. Upijam njenu energiju, udišem svježinu ovog čudesnog doživljaja. Osjetivši umjetnikovu dušu sjedinjujemo se sa djelom i doživljavam njegovu ljepotu. Umjetnost je uistinu melem za dušu, lijek za emocije, eliksir za osjećanje osjećaja, za ljubav. Gasio se dan, jedan od mnogih u kojima sam gnječila sjećanja i trčala uz rijeku, palila oči neba da ne zalutam u slijepoj ulici nekadašnjeg života. Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu, na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Muzika njegovih riječi je dodirivala srce. Tvoja duša je kao svjetlost, a svijetlost ne poznaje satove, vrijeme će jednoga dana stati, jednoga dana dok ti budem cvijećem kitio kosu, trenutak će tada postati vječnost. Šapnuh, tiho najtiše što sam mogla, tvoje usne su dio mene, a naše ruke u klupku neznanja sjedinjuju stvarnost u fontanu svjetlosti iz koje iskre novi snovi. I pričinilo mi se da je vrijeme doista stalo, postalo trenutak koji još uvijek traje. Kao ljetna kiša kapaju milovanja, širi se ozon sreće. Nebom klizi ponoć šireći miriš navlažene svile i uzdah budnog srca. Trg cvijeća šuti suncem i mirisom dolazećeg maja, sreća miluje misli, budi želje i ja u lahoru istine čujem šaputavu svjetlost kojiom mi je govorio o vječnoj ljubavi.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen