Osluškujem šaputavu simfoniju boja, miluje me snaga umjetnikovog nadahnuća, vraća me u vrijeme koje nazvah poezijom ruža. Vladimir Kush slika ona osjećanja osjećaja kojima ne pronađoh istinski izričaj i poziva me da zaplivam Mnemozinom rijekom lijepih uspomena. Budim se u gradu sanjajućih knjiga, čitam zvjezdanim slovima mog unutarnjeg neba ispisani stih mojih djevojačkih sanja. Kristalne suze prohujalog vremena me dodiruju sjajem nježnih sjećanja. Željeli smo ljubav rastrgati na komadiće, željeli smo biti jaki, neosjetljivi, željeli smo....ali u meni još uvijek žive ona ozbuđenja prvih pripadanja, tiha vatra je još uvijek u udaljenjim kutovima sjećanja skrivena. Osjećam prošlost na granicama stvarnosti, u moći sadašnjeg trenutka, u okusu izmješanih previranja, u energiji sreće. Šapućem svjetlosnim zagrljajem neba, šapućem tebi, uzdigni se pozdravi samnom izlazak sunca i neka to bude alkemijsko vjenčanje, zagrljaj bezvremena bez svjedoka, bez potpisa, bez obečanja. Ne boj se, zagrli me, neće biti kao nekada, mora biti kao sada, odrasli smo, u našoj ljubavi je snaga. Otvaram knjigu snova i iz nje mi se smiješi vila ljubavi, treperava, lepršava ljepotica leptirovih krila. Osjetih uzbuđenje i šapnuh, neka ljubav pleše u mojem glasu, neka se odmara u tvojoj tišini, neka kroz moje srce stiže do svih tvojih trenutaka. Neka poput zvijezda sjaji u tami mojega sna i neka rudi u tvojem buđenju. Neka ljubav plamti u vatri mojih želja i teče tvojim venama iz mene u tebi ljubavi moja. Dopusti mi ljubavi da u svom životu nosim tvoju ljubav i neka ljubav pleše bojama nade i strunama velike harfa, neka pleše nebom ovog svitanja i neka se vrati u život životom tvojim.
Kolaž sastavljen od stihova iz zbirke pjesama "Odakle dolazi ljepota" Dijana Starčević, Zagreb, 1987.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://requiem-ljubavi.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen