Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju oceana svijesti

Gledam ovu sliku Vladimira Kusha i

Pitam se kamo će galija moje duše odploviti

ovim oceanon i vjetrom svjesne budnosti,

kada će pučinom sna svilenkasta jedra dignuti,

ne osjećajući tek osjećanja životne uzaludnosti?

Znam da je svako jedro leptirovim krilom tkano,

spoznajem da je misao, utkana u san, jarbol stvorila,

osjećam da su uragan i strah osjećanje mojoj duši strano,

osluškujem sanjajući mir koji mi je duša srećom romorila.

Na pučini svijesti galija mi se šapatom obraća,

kaže da osjeća zagrljaj pjene i vala, ne osjeća zlo

priznaje da osluškuje romore, sluša i istinu shvaća,

ćutim da sjedinjuje nebo i moga malog oceana tlo.

Titranje pjeska i pjene, val do vala u beskrajnom nizu,

šapat svjetla, tiha muzika daruje srcu ljubav snažnu,

nježno šaputanje dubine, taj sonet lječi svaku krizu,

melodija duši daruje sreću, mir i spoznaju važnu.

Na pučini svijesti vilinska dobrota na me čeka,

tajanstvena poruka ozrcaljena u kapljica biti,

ustraj, u ocean se slijeva životna rijeka,

u pjeni se kriju sve tvoje sudbine niti.

Ocean svijesti osjećam postojanjem svojim,

cvijetnu galiju slutim u dubini sretne duše,

svaki drhtaj svijesti novom slikom brojim,

ne dopuštam spoznaji da ih zaboravom izbriše.

Na pučini vidim tijelo ogoljeno, duša ga grli,

čujem šapat uma, nagosti ne poznaje stida,

duša i tijelo, zagrljaj svjetla ka vrhuncu hrli,

ocean svijesti šapatom svojim sve rane vida.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/