U zagrljaju duše i materije, titranjem nevidljivih struna, vječnim plesom čudesnoga svemirskoga tkiva, iza sedam ljudskih vrlina i misaonih dolina, ponekad jako daleko, ali uvijek tako blizu, u perivoju snova, se krije tajna vrulja naše svjesnosti. Na tabuli smaragdini drevna mudrost stoji, sunce i mjesečina su otac i majka našega života. Na našem unutarnjem nebu se mjesec i sunce oduvijek vole, zaigrani igrom svjetlosti i tmine oni nove ideje posipaju zvjezdanim prahom i u mrežu spoznaje love. U središtu srednjega kruga, u centru našeg malog svijeta, iz vrulje života iznjedrene u božanskom nizu, Jakovljeve ljestve ka našem malom raju dižu i uvode nas u Kristalni zamak u kojem se uvijek nove dimenzije roje. Iz trinaestog eona svevremena, iz anđeoskog svijeta gnostičkog vjerovanja mileniji kroz perivoj svijesti teku, vječna svjetlost, majka nad majkama, mudrost odjenuta u kristalni sjaj naše misli pretvara u zvjezdanu rijeku, tajnovitu, žuboravu svjetlosnu glazbu kojoj neznamo početak i ne naslućujemo kraj. Nečujna bujica proživljenog života prolazi kroz vrata našeg vremena iskreći sjećanja na prohujale dane, na ono vrijeme divno kada se u našem srcu ugnjezdio osjećaj satkan od Venerinog zlata, kada je niska od blještećih bisera izronila iz sedefaste tame. Osluhnimo svjetlosnu muziku svojega uma, slušajmo što se u dubini duše zbiva, pogledajmo kroz kristalna okna, uronimo u trenutka slap, osjetimo kako tijelo uživa, ta sretna, vremenske rijeke, svjetlucava samoosjećajna kap. Tamo daleko skriven iza džungle misli na nas čeka tajnoviti zamak, kristalni dragulj, Kohinor univerzuma svijesti. U toj dragocjenoj prizmi se prelama svjetlosna snaga našeg postojanja, u njemu se zrcale sjećanja, uspomene, snovi, znanja, vjerovanja, sve se u njoj iskri osjećajnim redom, u njoj se uvijek susreću duša i njena sjena i skladaju suptilnu muziku naših snoviđenja. Sjetimo se Kafkinoga Jozefa K. sjetimo se njegovih uzaludnih lutanja kroz bespuće misli kojima nije znao darovati ime, sjetimo apsurda Camusovog stranca koji ubija sebe jer nije pronašao iskru koja bi ga odvela u kristalni zamak u kojem se krije zapis tajni, zapis ispisan slovima srca, zapis u kojem je skrivena tajna šifra smisla našega života.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Utjelovljeni um" str. 55
poglavlje "Misaone slike" str. 103.
slika Wassily Kandinsky
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://misaone-slike.blogspot.com/
http://fenomenologija-sna.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen