U dušama ljudskim se krije moć
šaputava svjetlost zaglušuje krik,
čovjeka u čovjeku grle dan i noć
u njemu zrcale svemirski lik.
U tijelu se iskri zvjezdani prah
mislima stvara svjesnosti val
osjećanjem ljubavi ubija strah
biserima srca kiti pješčani žal.
Tužne misli u prošlosti ostavlja
živi, voli, cjeliva i ne osjeća grijeh
život srećom i dobrotom pozdravlja
beksrajem se širi zadovoljan smijeh.
Zemlja sretnih ljudi svjetlost osluškuje,
boginja svitanja joj daruje željeni mir,
večarnjica ju zlaćanim titrajima miluje,
ona mirna tad uranja u ljudskih duša vir.
Čovjek u čovjeku, pupljak kozmičkog cvijeta,
s čovjekom u čovjeku poezijom srca razgovara
dobra sudbina se ogleda u zrcalima svijeta,
u sretnom trenutku koji čovjek dušom stvara.
Otvorene karte, satkane od sunčeva sjaja
koji svakom čovjeku simfoniju sklada,
svjetlosni zagrljaj do životnog kraja,
igra u kojoj uvijek pobjeđuje nada.
Stoljećima traje ta svevremena igra
otvorene karte ukrašuju životni sto,
duša i srce plešu kao nebeska čigra,
svješću se spuštaju na zemljasko tlo.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen