Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u tkivu Božjeg sna.

Tonovi koji su do jučer bili poznata grmljavina postadoše nepoznata muzika kojom su njihovi koraci dobivali novi ritam. Dok su ulazili na brod oblak ih je potpuno zagrlio i sakrio horizont na kojem su se smjenjivali dan i noć.
S neba su kapali kristali, neka čudna mješavina muzike i sna. Mladić se sjeti knjige koju je nedavno pročitao.
"Jeli ovo materija od koje je stvoren svijet?" pomisli glasno
"To je tkivo tvoga sna." vjetar se udaljavao i oblak s njim.
"Znam da si tu pored mene, ali te nevidim očima kojima sam do danas gledao." reće mladić milujući joj obraze koji su bili nježni kao svila košulje koju mu je sašila majka za diplomski ispit.
"Vidiš me srcem." djevojkin glas je bio blizu daleko u isto vrijeme.
"To je priča o "Malom princu", ali srcem se ne gleda."
"Čime me onda vidiš?"
"Mislima."
"Što još vidiš osim mene?"
"Vidim bezbroj kristala koji mjenjaju oblike i postaju životinjice, biljke i lijepi cvjetovi. Vidim polja puna pšenice i makova, vidim šume i čujem cvrkut ptica."
"Mi smo daleko na pučini. More nas nosi u neki novi san. Okreni se, tamo gdje je bila luka i hrid i planina, tamo su samo oblaci."
"Iza oblaka je ostao čuvar naših snova, sijač zvijezda, Mi smo ovdje da bi san postao java."
"Kako smo stigli ovako daleko, što se dogodilo s našim očima" upita djevojka osjećajući toplinu njegovih dlanova na svojim ramenima.
"Postali smo misao o sreći, postali smo ljubav za kojom mnogi čeznu, energija iz koje je sve nastalo."
"Što se događa tamo odakle smo krenuli?"
"Ti to bolje vidiš od mene, ti si sunce na istoku i ljepota zapadnog neba, zbog tebe smo i krenuli na ovaj put."
"Je li ti žao?"
"Tek kada se vratimo na hrid, kada ponovo zasja sunce, kada se nebo vrati iznad vrha planine, znat ću jesi li ti san koji traje već stoljećima."
"Slušaj pjesmu vila koje nas prate."
"To su Ladarice koje dolaze uvijek u Ivanjskoj noći da ljubav pronađe put ka pravim srcima."
"Ovo je noć našeg sjedinjenja."
"Kako znaš da je noć?" upita je zaljubljeno mladić
"Osjećam ljubav. Vidim vatru iznad koje se sjedinjuju naša srca."
"Ivanjska noć je na početku ljeta, a mi smo bili na hridi u proljeće."
"Četrdeset dana je padala kiša na zemlju s neba." glas djevojke je dolazio s pramca.

Mladić očiju boje sna i djevojka očiju boje meda stoje na palubi cvijetne galije i promatraju kako se na pučini rađaju boje. U njenoj dugoj kosi boje jesenjskog pejsaža se iskri svjetlo zalazećeg sunca. Kiša koja je četrdeset dana padala prestade. Na horizontu zasja duga.Velika bjela ptica sletje na jarbol.
"Ti si sada stvarnost." šapnu mladić grleći je ponovo."Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga zatitra bojama i izgradi most između broda i vrha planine.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapnu im vjetar "Dugu vam ostvaljam da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac, daje nam znak da ponovo izgradimo državu sunca u kojoj će jedini gospodar biti bjela golubica, simbol ljubavi i mira u našim srcima." šapnu djevojka
"Ona je onaj anđeo kojeg sam kao dječak pokušavao nacrtati."
"Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji ćemo od danas zvati ljubav."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga prošapta bojama i svjetlošću koja se spuštala sa vrha svijeta. Ja sam znamen sjedinjenja, ja sam svjetlosna muzika, ja sam svjetlosni zagrljaj neba, netrnoviti put ka zvijezdama, kristalni most između vas i vječnosti.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/duga.html