taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 15. September 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u kristalu trenutka.





Contraria sund complementa. Suprotnosti se nadopunjuju u harmoniju misli i osjećaja iz kojih izrasta naša unutarnja ravnoteža. U tom skladu sretnog trenutka spoznaje zamišljam elektrone na njihovom putu i vidim da oni nemaju određenu putanju. Oni skakuću i pri tome oslobađaju energiju, njihovo mjesto nikada nije predvidivo, mogu biti i tu i tamo, oni su nekada val i čestica u isto vrijeme, treperava kapljica u oceanu svijesti, blješteći kristal u labirintu duše, svjetlosni trag u svemiru snoviđenja. Panta rei, pokret je vječan, treperav, nezustavljiv, pokret je vatra, voda, zrak, prah. Iz vatre, vode, zraka i praha izraslo ljudsko tijelo nije nikada u stvarnom stanju, ono vječno nastaje iz uvijek novih mogućnosti našega unutarnjeg neba, iz onog astralnog tijela u kojem je skrivena vječnost. Kada naučimo vrednovati sve ono što može biti, ono što stalno djeluje za nas postaje mogućnost kojoj svjesno težimo. Tom suigrom trenutačnog stanja naše svijesti sa svim mogućim stanjima u nama ostvarujemo pravu punoću stvarnosti, postajemo stanovnici univerzuma, stvaramo svoje prostore pod zvijezdama, sudjelujemo u tijeku vremena.
Tada osjećamo da je stvarnost trenutak u kojem svijesno postojimo, trenutak u kojem spoznajemo da materija našega tijela nije čvrsta, nego da ona nastaje vječnim procesima sjednjavanja sa zvjezdanim prahom beskraja, tada osjećamo kvantne skokove svijesti, ćutimo kako paketići naše životne energije svojim skokovima oslobađaju našu dušu iz okova neznanja. 
Čovjek je zagrljaj duše i tijela, čovjek je voda, zrak, svjetlost i zvjezdani prah, čovjek je cjelina, a ne suma njegovih djelova, čovjek je satkan od sićušnih spiralnih titraja, malenih vretena koje u sebi zrcale cijelog čovjeka. Kada umre čovjek poremeti se ravnoteža univerzuma, strune nebeske harfe zatrepre requiem odlazećem tijelu i simfoniju dolazećoj duši, zvijezde zatrepere plesom šireći svjetlosni krug, a velika blješteća kugla zaiskri trenutkom harmonije. U kristalnoj kugli trenutaka spoznaje se krije tajna nastajanja prostora iz vječnog zagrljaja svijetlosti i vremena.
Osluhnuh moć trenutka i začuh u simfoniju Božjeg sna. Mi trajemo u svjetlosnom zagrljaju neba, mi nosimo u sebi tu čudesnu energiju kojom osjećamo sebe u sebi i svijet oko nas, mi smo čestica te čudesne energije, zrnce zvjezdane prašine, val svjetlosti u čudesnom zagrljaju vječnosti, u blješteći kristal u kugli vremena.

http://umijece-vremena.blogspot.com
sretan-trenutak.blogspot.com/2010/04/dusa-svj...

Keine Kommentare: