taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Donnerstag, 16. September 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u multidimenzionalnosti svijesti.





Ovaj virtualni svijet je čudesna dimenzija u kojoj se susreću misli onih koji žele saznati nešto novo. Dragi sudionici u stvaranju ove nove dimenzije komunikacije, vi koji ste širom svijeta sudionici u razvijanju ovog komunikativnog sustava, osmišljavanja uvijek novootkrivenih dimenzija našeg postojanja, vama sam zahvalna na svakoj kritici. Stavih svoje misli u "eter" koji, nota bene po Einsteinu, više ne postoji, moje napisane misli trepere ovim virtualnim svijetom i možda će potaknuti nekoga među Vama da mi svojim mislima otvori ulazak u još više dimenzije univerzuma našega, ljudskog uma. 




METAFIZKA UMA U FIZICI TIJELA

Integralna umjetnost je prava umjetnost, ona je cjelovita jer sjedinjuje stvaraoca i njegovo djelo. Iz istinskog umjetničkog djela uvijek zrači umjetnikova svijest i svjedoči njegovo postojanje u djelu.
Od Einsteinovog otkrića da svijetlost, na svom dalekom putu do naših očiju pod utjecajem gravitacije, zakrivljuje prostor, prostor i vrijeme nisu više apsolutni, ne postoje odvojeno. Oni su sjedinjeni u svjetlosnu- dinamičku dimenziju našeg svjesnog postojanja. Do tog vremena su i veliki majstori slikarstva slijedili, u renesansi otkrivenu, perspektivu i njihova djela su nam dočaravala trodimenzionalnost našeg postojanja. Slike su predstavljale upravo ono što su ljudske oči vidjele.
 
 
 
 
Picasso je slijedeći Einsteinovo otkriće počeo crtati poliperspektivno i razvio novi stil u slikarstvu kubizam.
"Ja crtam svijet oko sebe onako kako ga vide moje unutarnje oči" rekao je veliki slikar u razgovoru s jednim žurnalistom.




Antonio Gaudi je u arhitekturu unio svoje osjećanje osjećaja prostor- vremena i spoznaju spiralne dinamike našeg postojanja u uiverzumu.
Prema tome možemo zaključiti da je svijet koji nastaje u našim glavama doista multidimenzionalan. Mi ga samo trebamo naučiti spoznavati i misaono pretvarati u osjećanje svojih osjećaja. Ne smijemo dozvoliti da nas novonastajuća tehnologija nadvlada, jer ulazeći u virtualni svijet interneta mi sudjelujemo u stvaranju jedne nove dimenzije komunikacije, jednim malim pokretom ruke, pritiskom na jedan gumb mi stvaramo novo prostor- vrijeme, dimenziju koja je u vremenu naših roditelja bila nezamisliva.




Svaki čovjek je unikat u univerzumu i tako artefakt integralne umjetnosti. Albert Einstein nam je, uzdigavši svoj um u multidimenzionalnost istinskog postojanja, poklonio mogućnost da se i mi, slijedeći njegove misli, uzdignemo u više sfere postojanja, da spoznamo svoju multidimenzionalnost i služeći se svim dimenzijama svoga uma sudjelujemo u istinskom životu.
Čovjekovo tijelo je cjelina, a sjedinjene svijest o vremenu i pokretu stvaraju prostor tijela i prostor u kojem iz trenutka u trenutak improviziramo život. Zamislite svoj pokret kao djelić integralne umjetnosti, kao svjedoka prostor- vremena i svijesti postojanja sebe u sebi. Vrijeme zamislite kao dimenziju nedjeljivu od vašeg postojanja u tijelu i svijetu u kojem živite. Zatvorite oči, gledajte unutarnjim očima i onda čete u doista u univerzumu svoga uma vidjeti svjetlo i činit će vam se da je ono izvor energije vašeg samopoimanja. To vaše unutarnje sunce je svijetlo kojim vidite svoje misli i nazirete početke svih vaših pokreta u glavi. Pričinit će vam se da osjećate ono što znanstveno još nije dokazano, uronit ćete u vrtlog nebeskog vretena i osjetiti spiralnu dinamiku svog misaono-osjetilno- osjećajnog univerzuma.
Svjesni doživljaj svjetlosne- dinamičke, četvrte dimenzije, prostor- vrijeme, se ne osjeća spontano, ali pokušajmo tu dimenziju osmisliti, spoznajući i opisujući njeno izrastanje iz nas samih. Darujmo joj boje, zvukove, mirise, okuse, pretvorimo je u vatru, vodu, zrak, zvjezdani prah svog unutarnjeg neba. Mislim da je najednostavniji i najlakši put ka njenom osmišljavanju svijest o pokretu i da je to u isto vrijeme i početak puta ka ostvarenju našeg umijeća pokreta.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Zlatni rez" str. 33.
poglavlje "Svijest o pokretu i dimenziji prostor- vrijeme" str. 143.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=10362

Keine Kommentare: