Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u antologiji kozmičke poezije.

U treptaju svemirskoga oka, u zagrljaju nebeskog vretena, u vrtlogu bezvremene mjene svaki časak je trenutak sreće, tren ljubavi u kojem se nikada ne zrcale tuge. Nevidljiva ruka siječa zvijezda kristalnim slovima ispisuje rime, stih do stiha se kotrlja, bisrenu nisku slaže, na Kairosovoj vagi se stranica do stranice kozmičke poezije važe. Harmonija kozmičkoga bila, ravnoteža svemirske miline zvjezdanim sjajem u toj tajanstvenoj knjizi upisuje svakoga čovjeka ime. Svilenkasto tkivo podnosi oluje, uragane i tornada, leptirasta krila odoljevaju danima burnim, svjetlosni zagrljaj, ti čudesni nebeski svodovi, blješteće korice isprepletene kristalnim strunama. Uranjam u vrtnju zlaćane spirale, čitam spomenje nebeskih arkada, osluškujem šaputavu svjetlost u dubini svijesti, miluju me eonima lutajućih duša ispisana poezija. Osjećam snagu titrajima vječnosti tog čudesnog štiva, naslućujem lakoću drevnog izvora, ćutim lepršavost svevremena, pokušavam snagom uma duši dozvoliti da u drevnim stihovima dozna kozmičku istinu. Uranjam u tajnovitost svemirskih zakona, osjećam to je tek početak bez početka i kraja, to je tek treptaj vremenskoga oka, to je tek redak u beskrajnom moru sljedećih stranica koje nevidljiva ruka sudbine ispisati mora, to je tek iskrenje praskozorja svijeta, tek dodir tame i svijetla, tek prva latica kozmičkoga cvijeta, tu se zrcale žudnja, želja i čežnja čovjekova uma da istinu početka otkrije. U antologiji svemirskoga sjaja, na stranicama satkanim od svilenkaste koprene svijesti, nevidljiva ruka boginje sudbine ispisuje uvijek nove rime, duplim helixom genetskoga koda upisuje svakog živog bića ime. Vrte se bezbrojene spirale, trepere strune ljudskih duša, titraju kristali iznjedreni iz zagrljaja energije i materije sa početka kozmičke priče i draguljima ispisuju stranice zvjezdane poezije. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/