Na sjevernom nebu sazviježđe jedno iskri svoj vječni ples, treperave zvijezde u kolu sreće kolo sreće tkaju za svako ljudsko biće, svojom igrom pale kozmički krijes, slovima satkanim od nebeskog praha pišu uvijek nove priče. Plejade, sestrice snene, vilinske Ladarice koje nebo i zemlja ljubi, u večerima zimskim daruju beskraju svoj dijamantni sjaj, a onda u ljetnim noćima, u želji da život ljepotu ne izgubi, se spuste u ljudsku blizinu da ljubavi nikada ne dođe kraj, da dokažu, da svijedoče u srcima ljudskim skrio se Raj. U svome spiralnome plesu, izrastaju iz nebeskog vretena, odjevaju halje od pjeska i pjene, vječni svjetlosni zagrljaj tvore, grle ljubav i podanike njene od sutona do predivne srebrenkaste zore. Ritmom plesa svoga dokazuju besmrtnost svemirskoga bila, ne miruju, ne zastaju ne odustaju ni za jedan tren. Iz njih vječno iskri beztežinska, bezvremenska, bezprostorna sila, postojanost u ljubavnoj snazi, u svjetlosti vječnoj dokazuju život njen. Treperave i snene te zvjezdice sjajne, legendom oživljene drevne Plejade, nebeske igračice plesom svojim ponekad ukradu meteora sjaj i kao Ladarice na zemlju spuštaju nebeski cvijet, svjetlosnu muziku utkanu u zvjezdani svijet iz kojeg iskri ljubav i dokazuje u srcima ljudskim je skriven tajnoviti Raj. Čovjek tada sretan, u trenutku sreće, zaboravlja tuge, ka unutarnjem svemiru se kreće, u dubini sebe pronalazi uvijek novi svijet, svijet satkan od niti nebeskog vretena, od niti iz kojih zvjezdane vile tkaju svjetlosni zagrljaj ljubavnoga Raja, taj čudesni zvjezdani cvijet.
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/sedam-vila-ladarica.html
http://pokretom-do-zvijezda.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen