Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju svjetlosnog prabića.

Duša svijetlosti je, kristalna suza na licu trenutka, kvanti, sićušni paketići energije koji plešu svoj vječni ples u svjetlosnom zagrljaju vremena. To su one iskrice koje vidimo tek unutarnjim očima, osjećamo ih zagrljajem uma i srca. Tada postajemo sudionik, promatrač u nastajanju i održanju života. Vjerojatnost je veličina koja objašnjava svaki slučajni događaj za kojeg ne postoje sigurne pretpostavke, događaj koji nije mjerljiv, izračunjljiv niti dokazljiv. U vječnom plesu svjetlosti i tmine u zagrljaju univerzuma i svijesti, duše i materije, na pozornici velikog svjetskog teatra mjerač vremena igra veliku ulogu, ali na sceni mikrosvijeta, u svijetu zvjezdanoga praha, promatrač postaje sudionikom u iskrenju trenutka i igra glavnu ulogu. Bez čovjeka i njegove multidimenzionalne svjesti taj magloviti svijet beskraja, u kojem svjetluca zvijezdani pjesak i ocrtava svoje mliječne puteve, bi živio svoj nevidljivi, samostalni samostvarajući život. Sudjelujući svijesno u tom svijetu mi otvaramo vrata svijesnosti i spoznaje, postajemo trag svijetlosti, zvjezdana prašina i vječni putnici tajnovitim stazama spoznaje. Tu u dubini sebe samoga onda uistinu susrećemo nebeske vrance koji nas nose prostranstvima sna, tada uistinu živimo kozmologiju, stvaramo je, spoznajemo dušu svijetlosti, osjećamo je u sebi, postajemo svijesni da smo dio nje. U svjetlosnom zagrljaju energije i materije, u zagrljaju srca i uma bdije duša svjetlosti. Ona je lepršava kao leptir svilenkastih krila, dobra kao vila koju smo sretali u legendama, šaputava kao Anđeo čuvar kojem smo se molili svaku večer pred spavanje. U dubini svijesti, na kraju zlatnoga reza kroz kristale našeg tijela, na kraju zlaćanih spirala naše spoznaje iskri vječna svjetlost tajnovitog prabića, sjedinjuje našu unutarnju svjetlost sa vrtnjom nebeskog vretena i čini nas najsvjetlijim bićem univerzuma.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://zlatni-rez.blogspot.com/