taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 1. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze i idemo dalje.



Budim se u zemlji igre svjetlosti i sjena, u snu u kojem susretoh Sofijin svjetlosti trag, zvijezdu vodilju, svilenu nit u kojem svilenkasti leptir ostavlja svoja snivanja, u beskraju bezvremena , nikad izgubljena. Tek lahor ljubavnoga sjaja me dodiruje blag, misao, osjećaj, čovjek u čovjeku se do svjetlosti izdiže, luta kamenjarom drevnih pradjedova, miluje stijene pogledom svojim i tako dušu čovjekovu ka sunčevoj sjaju podiže. Grle ga duše snene sjene, postojani pratioci njegove svijesti. Čega li se u nepostojeće istine tami, boje te tajnovite sjene? One osjećaju, shvaćaju, razumiju da se tek u igri svjetlosti i tmine krije istine čar. Sjenke zagljene sjajem maglićastog sjaja, na obzorju bez početka i kraja ples sjenki sjenke naših duša mami, skida koprenu sa očiju svijesti i šapuće duši umilnim glasom skini sa nepostojanja zadnji svilenkasti veo i postaju svake ljudske svijesti dar. Trepere sjenke beskrajem snoviđenja, nalik su sjenki staršljive mušice, slične pčelinjemu roju u svjetlosnoj spoznaji, slične noćnim leptiricama, ikarusu slične, ali ipak strašljive da letom ka suncu ne sprže svoja svilenkasta krila. Svjetlost vječna, svjetlost dobra, svjetlost iznikla iz eona leta za ljudskom dušom tragom, grli ta malena bića, sjedinjuje sjenke u ples duše vječnih istina, i šapuće muzikom svjetlosnih zraka, u plesu svjetlosti i sjene krije se duša vaših spas. Osluškujem treperenje struna, nebeska harfa iskri čudesnu melodiju snova u dolazećim eonima se krije istine glas. Tako to bijaše u zemlji sjena, gdje susretoh sofijin svjetlosti trag i danas u ovom sretnom trenutku u treptaju vremenskih struna ja u sebi osjećam svjetlosni zagrljaj, zagrljaj zauvjek srcu i duši drag. Osjećam ples duše i njene sjene, osjećam ples svjetlosti i tmine i mislim ljubav i u svijetu kristalnih zrcala vidim sebe i svijet u nijansama još nedefiniranih boja. Treperava i sretna ulazim u univerzum boja koji me pozdravlja mirisima drevnih snoviđenja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog/

Keine Kommentare: