taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 1. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze u nadahnuću



Nadahnuće ili inspiracija, u životu, u duši, u duhu, je riječ koja označava mentalnu stvaralačku i kreativnu snagu, snagu iz koje izranja iskrenja novih ideja na unutarnjem nebu. To je onaj trenutak u kome u čovjekovoj duši zaiskre kristali, zatreperi svjetlosna muzika i on začuje pjesmu Muza. Njegova duša tada zapleše čarobni ples stvaralaštva. Pri tom plesu se sjedine misaona i emotivna duša i onda duša duši  pjevuši, suptilnim tonovima misli pretvara u nježne osjećaje koji prelaze i izričaj koji one s ljubavlju poklanjaju svim dušama svijeta. Tada se uistinu, u ponekad nedohvatnim dubinama svijesti, širi nebeski vrt pun cvijetova ljubavi, onih tajanstvenih metafora koje oslikavaju trenutak nadahnuća i misaona duša nektarom, božanskim pićem svoga neba zaljeva izrastajuće pupoljke u vrtu emotivne duše.




Ljudska duša je čaroban cvijet, u njoj se krije misaono- emotivni, čovjekov duševni svijet, svijet pun duginih boja, pun mirisnih misli i osjećaja bez broja. Nazivamo je tek duša, tom jednostavnom riječji koja u sebi sjedinjuje leptirasto lepršavi vilinsko- anđeoski svijet. Čas lepršava maštom očarana, u odajama tišine stvarana, zaogrnuta lakoćom drevnog kova utopljena uvijek u oceanu snova. Na svome treperavom putu, pamti sve doživljeno, zvjezdanim slovima zapisuje sve proživljeno, neke davne sanje skriva u podsvijeti, ali tako spretno da ich uvijek kad poeželi može snena sresti. U tom čudesnom carsvu nebeskoga sjaja, u beskraju sebi samoj datih obečanja ona, carica trenutka dušu svoje duše nektarom zaljeva, svjesna da to bez nje ne može učiniti nitko, da njen perivoj mirisnih sjećanja, vrt pun duhovnih cvjetova, pun treperavih leptira tek ona sama može pretvoriti u kraljevsvo rajsko. U tom čarobnome zdanju satkanom od sanja, od drhtavih struna sličnih violinskoj žici, duša naša nalikuje lepršavoj božanskoj ptici. U toj čaroliji boja, mirisa i zvuka, svaki udah rađa novi svijet, svijet u kojem duša s dušom svojom sjedinjena rađa uvijek novi još ljepši osjećajni cvijet.

http://requiem-ljubavi.blogspot.com/2007/11/u-jaslicam-prostim.html
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: