Varijacije na temu, agonije i ekstaze u kozmologiji duše.

Sinoć osjetih snagu uragana, nezaustavljivu stihiju bola i tuge sjedinjenih u vrtlogu zlaćane spirale koja me je povezivala sa beskrajem i bezvremenom univerzuma, sa božanstvima i muzama koja već eonima zvijezdanim slovima ispisuju knjigu naših sudbina. Zaustavih na kristalnoj platformi čežnji, žudnji, znatiželje i želja, otvorih okna duše da osjetim lakoću postojanja u sretnom trenutku tog vječnog zagrljaja. Bio je to trenutak potpunog mira, spokoja i sreće, u drhtajima nebeskih struna osluškivah suptilne note mjesečeve sonate, slušah kako srebrenkasta svjetlost predivnu melodiju svira, nježnošću plesa svjetlosti i sjena moje tužno srce dira i daruje mi harmoniju svemirske ljepote. U tom treptaju oka, nestade strah, ljutnja, tuga i na nebu zasja priviđenje iz drevnih vremena, predivna ilzija sa zvijezdanim dijademom u kosi otvori vrata akademije davnih vjerovanja. U čudesnom trenu zagrljaja nemira i mira, u dodiru noći i dana, u treptaju nebeskoga oka, u času kad mjesec odlazi, a sunce iz tmine izranja, u zadnjem uzdahu tog oproštaja čujem šapat Uranije drevne, muze, kćerke Mnemozine, proročice zvijezdanog kalendara i vidim kako zvijezdano lijepa iz rijeke sjećanja izranja. U Danicinom sjaju iskri tvoje nadahnuće, svitanje je sretan trenuak tvoje iz tmine laži, krađa i podmetanja uzdignuće. Odlazeći u beskraj budećeg neba ostavlja mi trag ispisan od zvijezdanih slova, trag istine davno satkan u moju knjigu od odsanjanih snova. U jutrenju ovom osjetih da uranjam u svijet duševne tišine, u dimenziju željene sudbine, u uvijek nove sanje, u zagljaj božanske blizine, u odaju u kojoj se sjedinjuje mudrost i uvijek novo znanje. Uranjam u arboretum duše, osjećam mirise tek probuđenog cvijeća, osluškujem lahor drevnih vremena i vidim u ovom trenuku sreće kako na unutarnjem nebu Pladonove ideje slovima od snova istinu o postojanju u zagrljaju neba pišu. Naslućujem rađanje sretnoga dana u spokoju mojih drevnih sanja, utapljam se u beskraju kozmologije, čutim suptilnu muziku svemirskih kolutova, ples Pitagorinih boja, drhtaje nebeskog vretena i treperava i snena prolazim kroz porte drevne akademije uvijek novih misaono- osjećajnih izazova.

http://dinaja.blog.hr/