Pradavne, za nas već skoro ne postojeće 387- te godine prije rođenja Krista i njegovog križnog puta ka Maslinovoj gori Platon je osnovao filozofsku školu u Akademovu vrtu, u gaju maslina, u prekrasnom perivoju ljudskih sanja. Tko je bio Akadem, porijeklo njegovog imena nije potpuno razjašnjeno. Neki povjesničari smatraju da je Akadem bio prijašnji vlasnik tog arboretuma znanja, ljuvabi i vjerovanja, a drugi vjeruju da je to bile ime legendarnog grčkog junaka, heroja koji je klicao mudru izreku "OTETO PROKLETO" i koristeći njegovo ime Platon je stvorio AKADEMIJU za sticanje istinskog znanja, da ne bi došlo do krađe tuđih ideja i posudbe tuđih vjerovanja.
A možda je to ipak bila žena imenom Akademija, kojoj je u sjeverozapadnom dijelu Atene bio posvećen gaj s hramom i prvom Atenskom gimnazijom, a možda je to bila boginje čije ime danas nosi Hrvatsko veleučilište, a možda su tek snovi mog sanjajučeg uma?
U svakom slučaju za Atenjane to je zemljište bilo sveto, za čovjeka u čovjeku to je bio oltar poštovanja i vrednovanja znanja, svetište tuđih ideja, čak su ga i ratnici svjetlosti, legendarni Spartanci poštedjeli u vrijeme svojih invazija i pustošenja Atike. Akademija je izvorište znanja, bila jedna od prvih organiziranih škola u povijesti Zapadne civilizacije, a radila je sve do 529- te godine kada ju je bizantski car Justinijan I. dao zatvoriti jer je smatrao da je prijetnja kršćanskoj misli, prijetnja naučenom neznanju. Detalji oko ustrojstva Akademije nisu poznati, no u nekim detaljima njeno zdanje i njena duša podsjeća na pitagorejske škole koje je Platon upoznao u vremenu svoga boravka u Italiji. U toj čudesnoj školi trenutaka se poučavalo aritmetici, planimetriji, trigonometriji, astronomiji i glazbi, u tom antičkom prostor- vremenu je bilo prisutno titranje nebeskog vretena i odzvanjala je svjetlosna muzika ljudske spoznaje.
Velika važnost se pridavala matematici, na ulazu u taj "sveti" prostor je pisalo "Vi koji ne volite geometriju, ne ulazite!". Geometrija prostor- vremena je danas jedna od najinteresantnijih oblika znanoszi, kozmologije svemira i ljudske duše. Glavni cilj tadašnjeg školovanja u Akademiji je bilo udaljavanje učenika od promjenjivosti pojavnog svijeta, udaljavanje od iluzija stvarnosti, udaljavanje od neznanja i usmjeravanje na bitak, na tumaćenje, shvaćanje, razumjevanje općih podataka i zakonitosti, osposobljavanje za ljudskog uma za kritičko i razumsko mišljenje. Za razliku od sofističkih škola, Platonova Akademija nije težila poučavanju u praktičnim stvarima, ona je nastojala širiti prostor- vrijeme ljudskog uma, osvijetljavala je tminu ignorancije, tminu naučenog neznanja. Školovanje u Akademiji je trajalo deset godina, a učenici su sami morali snositi neke troškove održavanja, učenici koji su bili spremni uroniti u zagrljaj znanoszi i mudrosti su već onda bili spremni platiti učitelja koji ih je uvodio u multidimenzionalnost uma. Sudinoci tog vremena rađanja akademskog znanja su pohađali predavanja, seminare, sudjelovali u misaonom sučeljavanju, podnosili kritike, učili iz njih, a na raspolaganju im je bila knjižnica i znanstveni pribor tog vremena. U Akademiji su se školovali mnogi ugledni intelektualci tog vremena, od kojih je najpoznatiji bio Aristotel, drevni promatrač trenutka u kojem iz sjedinjenja suprotnosti, iz vječne dvojnosti pritode izrasta život.
Platonove misli, njegove istine su preživjele tisućljeća i danas na tek dotaknutom novom mileniju imaju istu sanu, zrače istom svjetlošću njegova čudesnog uma.
• Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.
• Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.
• Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.
• Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja,
ali samo onda ako mu ne prijeti smrt.
Slijedim misli drevnog filozofa, sjedinjujem njegovo znanje sa znanjem filozofije današnjice i uranjam u akademiju trenutka, lutam nanogradom spoznaje i uranjam u ovo tajanstveno sada, u tajnovite odaje vremena, u beskraj kristalnog hrama spoznaje i osjećam da se tradicija Platonove Akademije zrcali u svakom umu željnom znanja i vječne mudrosti. Prisjećam se vremena kada sam nošena idejom "nemoguće učiniti mogućim" tek počela vjerovati u snagu trenutka. Tražila sam čudesnost postojanja u dimenziji sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta svjetlosna dimenzija u kojoj sam do tada samo nesvijesno trajala se otkucajima srca počela uvlačiti u moju dušu. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja. Na tromeđi između znanosti, vjerovanja i ezoterike pokušah spoznati snagu svoga uma i ono, znanstveno još ne dokazano, osjetiti u sebi.
A onda iznenada u zagljaju znanja, mudrosti i vjerovanja osjeti postojanja anđela čuvara koji mi je pri porodu stavio prst na usta i šapnuo. "Zaboravi sve što si do sada čula, zaboravi tonove tvog nastajanja jer ćeš jedino tako moći živjeti." začuh anđeoski glas. "Danas znam da u meni još uvijek odzvanjaju početci života koji su prešli u gluho kolo mojih ćelija. Želim osluhnuti tonove života u meni, želim naučiti slušati tišinu" zamolih anđela.
"To je ono kontemplativnno u tebi. Pokušaj misaonim fitnessom oživjeti glazbu početka u sebi."
Vrijeme, svjetlosno biće, anđeoski dah koji mi vječno šapuće o ljubavi i sreći, o životu skrivenom u strunama svijesti, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka, u zagrljaju hirovitog našeg vremena, Boga. Šapati, ta svjetlosna muzika, iz trena u tren mjenjaju svoju treperavu snagu, iskričave note vjetrom u dušu moju dolaze, melodijom svojom dodiruju Kairosa vagu i s rijekom vremena zauvijek u prošlost odlaze. Život moj blješti tajnovitom bajkom koja u svjetlosnom sjaju tog tajnovitog Boga svoj smisao traži, osjeća svaki duše moje osjećajni vir i u kapljicama svojim zauvijek zrcali srca moga mir. Trenutak do trenutka, svaki treptaj oka tog čudesnog Boga iskri nove vremenske staze, osvjetljava duši nove putokaze, uvodi me u nove spoznaje, u nova prikazanja istinitog postojanja u zagrljaju svjetla, u ostvarenju uvijek novih snoviđenja. Iskri biserje iz oceana snova, blješti niska trenutaka koja me u zagrljaju bezvremena sidri, zrcale se sjećanja i uspomene u galeriji duše, dokazuju da istovremenost u svjetlosnom zagrljaju tog svojeglavog Boga ne postoji, da ne možemo nikada zakoračiti u isti trenutak, nikada se zrcaliti u istoj kapljici te čudesne vode, svjedoče da je sudjelovanje u akademiji trenutka jedini put do željene slobode.
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/kola-trenutka-bilo-je-to-ono-davno.html
http://dinaja.blog.hr/
2 Kommentare:
zanala sam da je OVO ORIGINAL :) samo je JEDAN ORIGINAL, a tisuću kopija leti i proleti :)
da ona krade i posuüje ideje i pretvara ih djeöije pjesmice koje ne slu$e ni djeci ni odraslima.........nije se u zadnjih par godina uzdigla niti nanocemntimetar od izvora sa kojeg je krnula u pisanje pjesmica.......$elim joj sreäu u tom supermarketu bez osobnosti, bez okusa i mirisa, a tebi draga moja hvala da osjeäaü snagu izvora........a ja joü uvijek kojem kapljice spoznaje sa drevnih izvora znanosti.......:-)))
Kommentar veröffentlichen