Varijacije na temu, agonije i ekstaze u univerzumu Einsteina i Picassa

Svijetlost je sjedinjenje vala i čestice, svjetlost nije ni val ni čestica, svjetlost je nešto treće, svjetlost je jednostavno ljubav koja kapa s neba i oplođuje arboretum našeg malog svemira. Zatvaram oči i ulazim u taj čudesni vrt postojanja. Osjećam zagrljaj mudrosti, znanja i umjetnosti, nešto kao susret Einsteinovih misli i Picassovog talenta. Gledam kao začarana čudesnost onoga što sam, do ovog trena, znala samo teoretski i čujem svjetlosnu muziku Pitagorinih nebeskih sfera i budim se sretna u Einsteinovom drevnom snu. 
A onda pitam sebe da li u dubini duše postoji neka neostvarena, pritajena žudnja, neka vatra tajna koja kao ptica Fenix iz pepela, iz gnjezda sudbine, iz svjetlosti vječne uvijek se nova rađa. Da li je to ona bezimena želja koja vulkan snova iz kratera zaborava mami, koja nekad razara, nekad guši, nekad stanja duše ruši, nekad amplitudu raspoloženja stvara, a onda ipak sretna u svom postojanju budi dušu na izvoru ljepote da budna osluškuje što joj mudrost svijeta svojom vječnom svjetlosnom simfonijom o željama tajnim, o istini snova, o ljepoti bdijenja, o lažima na lažnim mudrostima izniknulih laži, o snoviđenu na izvoru srca, snovđenju koje dušu draži, što joj tihi šapat prohujalih ljeta ljepotom postajanja šapuće i treptajima svojim njeno srce snaži. Duša osluškuje, u toj simfoniji nebeskih sfera sretna sudjeluje jer ta simfonija snena njeno srce snaži i ne vodi je u nepotrebnu borbu, ne budi u njoj ratnika bez strasti, tužnog viteza koji sa vjetrenjačama rat svoj unutarnji vodi.  U odaji tišine osluškujem tonove svjetlosnog zagrljaja mudrosti, znanosti i umjetnosti, uranjam u plavo Picassovo vrijeme, slijedim staze Einseinovog sna i susrećem Majku mudrosti, svećanicu svetu, čudesnu majku ovog svjetlosnoga svijeta. Svećenica u hramu svjetlosti, boginja ljubavnog začetka, drevna iskra koja materiji svojim dahom dušu dade, ta čudesna kraljica strasti, carica svih treperavih sjedinjenja, čudesnica zagrljaja vječnog, zagrljaja u kojem se sve duše svijeta u zagljaju susreću, da, ona još uvijek snena i u Njega zaljubljena, ona se odriće svoje eonske vlasti i šapuće svakoj duši, svakom živom biću, slijedi svoju želju željenu na izvoru, u koljevci snova, slijedi drevno snoviđenje, slijedi žudnju, čežnji utkaj pute ka zvjezdanim stazama koje se onda slijevaju u zagrljaj vječne majke, u zagrljaj ljubavi snene, u njene nježne svjetlosne skute.
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/univerzum-svijetla-to-je-uzrok-da-moje.html
http://dinaja.blog.hr/