taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Dienstag, 1. Juni 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze... umijeće umijeća življenja



Davno, jako davno na obroncima djetinjstva i mladosti počeh pisati pjesmice da bih na papir prenijela ono što nisam znala, smjela, htijela izgovoriti. U pretincu radnoga stola se još uvijek krije već požutjela pjesmarica i prastaro naliv- pero kojim sam počinjala učiti umijeće pisanja. Mnogo godina kasnije napisah studiju "Umijeće vremena" u koju sam satkala sve moje duševne tajne, sva moja unutarnja previranja, sve moje sanjarije. Osjetivši da je umijeće ponekad tek skrivena vrlina koju svaki čovjek u sebi nosi, napisah i objavih knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" u kojoj sjedinih vrijeme koje nazivam olujom ruža i umijeće življenja i tom knjigom poželjeh u čitaocu probuditi uspavanog umjetnika umijeća življenja. 



Umijeće je vrlina, umijeće je strast, umijeće je snaga sretnoga trenutka, umijeće je relativnost apsolutnog znanja, trenutak pun želja, žudnji i htijenja, tišina uzburkanog srca, tajac duše u zagrljaju svjetlosti vječne, te čudesne melodije što nježnošću svojom u žestini svijeta drobi čvrstinu kamena, u olujama blaži snagu stijena i u dubini bića postaje blaga osjećajna ponornica. Umijećem umijeća mi trajemo u nutrini, vjekujemo u toj kristalnoj vitrini, postojimo u sretnom trentku, u tom stvarnom djeliću vremena umijećem gasimo bjes i ljutnju koju neumijeće ispoljava, dozvoljavamo vulkanu da umijeće u nama kao lavu isijava. Umijeće je piti mudrost sa izvora drevnog, brati cvijeće sa grma još snenog, udisati mirise koji nas umijećem opijaju, sudjelovat u čudesnoj igri svjetlosti i sjene, plesti po tonovima svemirskih zraka koje nam samo ljepotu i lakoću postojanja darivaju. Umijeće je znati gledati, slušati, mirisati srcem, znati srcem srcu poklanjat slobodu, od srca srcem srcu biti sretno vođen, uranjati u  još nepoznate duhovne dubine, osjećati, da, uistinu osjećati i voljeti svih ljudi vrline. Umijeće umijeća postojanja u trentku je umijeće koje svatko nosi u sebi, umijećem svoje duše snene mi kreiramo život i u njemu sebe.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: