Varijacije na temu, agonije i ekstaze nezaborava.

Postoje, da rađaju se još uvijek zanesenjaci, žive u susjednoj ulici, stanuju u susjednoj kući, možda na na gornjem katu, u podkrovlju. Zatvoreni u kapljce nutrine oni nečujno koračaju sunčanom stranom ulice sjede na keju i promatraju sjenke koje pored njih, ne primječujući ih, prolaze.Zatvoreni u san, branjeni od udara vjetrova zlobe i zlih namjera oni vole cijeli svijet.. Ima ih, njih koji ne dodiruju tlo hodajući pored nas stazama ka nekom boljem sutra. Oni lepršaju u sretnom trenutku i osluškuju sunčanog sata koji uvijek na njihovoj unutarnjoj uri odzvanja podne dana u kojem se sretni bude.Oko njih tutnje pucnjevi granata karijerista, topovi pohlepe i nezastnosti htijenja bez istinskih želja, a oni sjede na klupi u perivoju života i srne im jedu iz ruke, ptice slijeću na njihov dlan, cvijeće otvara latice i poklanja im simfoniju mirisa.Otvorimo li unutarnje oči, osluhnemo li srcem, ponemo li osjećati dušom dotaknut će nas pri jednom slučajnom susretu val topline, poškropit će nas zlaćani prah njihovog zvijezdanog bića i trenutak će zasjeti u sljezovoj boji lakoće postojanja. U tom sudbonosnom treptaju oka zaustavimo vrijeme, zadržimo taj trenutak u galeriji pamćenja jer slijedeći možda nikada više neće doći. Sjećam se mirisa jednog naglog ljeta i svjetlosne melodije srca, sjećam se trenutka u kojem je vrijeme prestalo teći. Oko nas je blještao zenit njegovog unutarnjeg sata i osjetih kako puca i zadnja opna nepovjerenja, kako dugo zatomljene slutnje odlaze stazom zaborava, kako se daleka, nevidljiva crta horizonta pozlatila sjajem njegove duše. Osluhnuh nutrinom i začuhu u tišini trenutka zvuk gonga u koji je najavio dolazak nečeg novog, nečeg lijepog, nečeg neopisivog, nedodirljivog ali nježno postojećeg. Razbacane krhotine kristala proteklog vremena se uzburkalom srećom spojiše u koh- i nor života. Sunce je obasjalo zamak dugo skrivan u tmini dubine i ja osjetih plemene jezika kako se dižu iz pepela praiskonske želje. Podignuh pogled i vidjeh u njegovim očima boje mojih davnih snoviđenja. Na svjetlosnom tronu trenutka, ogrnuta sonatom od snova i simfonijom strasti, sa biserjem u kosi je sjedila ljubav. Uzdrhtala od ljepote, treperava od divote, smirena od toplote koja se širila unutarnjim svemirom ja zatvorih taj trenutak u bezvremenu škrinju postojanja.

http://dinaja.blog.hr/