Varijacije na temu, agonije i ekstaze palog anđela na dlanu prostor- vremena.

Čovjek, to malo, nejako, golo rođeno biće, biće nesposobno da poslije rezanja pupčane vrpce samostalno krene u život ali zagrljeno svjetlosnom dimenzijom vječne istine ono izrasta na dlanu prostor- vremena u čovjeka u čovjeku. Čovjek je prošlost koja odlazi u nepovrat i postaje povijest u kojoj susrećemo opet  čovjeka u čovjeku. Godine se nižu u kriatalnu nisku desetljeća, tisućljeća, eona, a čovjek u čovjeku još uvijek neumoran i snen, opijen sretnim trenutkom svijesti traži istinu o početcima svoga postojanja. Zaviriva u već napisano, uranja u knjige ispisane zvijezdanim slovima čovjekovog uma, žuri u svim pravcima, što dalje u prošlost, da bi što iscrpnije, što ljepše, što nježnije sanjao budućnost. U sretnom trenutku spoznaje, u carstvu kraljevića snova, on osjeća ljubav rođenu iz pjeska i pjene, iznjedrenu iz beskrajnog oceana snova, uskovitlanu vjetrovima sa Olipa i Panteone, ljubav darovanu od Bogova da sjedini čovjeka i sudbinu, da čovjeku u čovjeku ucrta put na kojem će doživjeti, osjetiti i spoznati postojanje Boga, te tajanstvene energije sa dalekog izvora, u njemu. Mjenjali su se likovi u kojima se pojavljivao da zaustavi, da promijeni, da poboljša tijek budućnosti. U zanosu dobre volje, uvijek spreman na žrtve i samozataju čovjek je vitez dobre volje kojemu su oduvijek nebo i zemlja domovina. On je bez prekida radostan tražeći otok  prividnog mira, sretan trenutak uranjanja u spokojne dimenzije novoga u sebi i oko sebe. Ponekad je uzdrhtala zvijezda na beskrajnom nebu, kadkada mjesečeva luda na ponoćnom balu snova, ali češće tek bezbrižni spavač koji vjeruje da u snu pomaže širenju univerzuma. Traje kao mali princ u koroti za umrlim zvjezdama, kao dušonaut u unutarnjem svemiru, bio je i ostao vječna veza, svjetlosni most između bezvremena i trenutka, on čovjek taj neprocjenjivi dragulj na dlanu prostor- vremena.

Bez čovjeka u čovjeku, bez njegove duše, njegova uma, bez njegove svijesti i njegove spoznaje, bez njegova vjerovanja i znanja u svjetlosnu dimenziju postojanja, da, bez čovjeka ne bi bilo ni Boga, ni univerzuma, jer bez čovjeka u čovjeku bi ta bezprostonost i bezvrmeneost, ta tajnovita vječno nastajuća energija ostale samo maglićava svijest i duša univerzuma, nikada spoznata vrtnja nebeskog vretena, ne doživljena ljepota svitanja i sutona, ne primjećene suze neba, nespoznate mjesečeve mijene.
Oceani bi hučali bez slušaoca, plima i oseka bi se smijenjivale bez promatrača, šume bi izrsatale u neprohodne prašume, pješćane oluje bi vitlale prostor- vremenom rasipajući uzaludno u bespuće svoj zlaćani prah. Na nebu bi se rađala bezimena sazviježđa, planete bi se kretale svojim putanjama ne primjećene od duše koja ih je krstila imenima bogova. Čovjek u čovjeku danas stoji uzdignute glave i srca puna ljubavi pred nevidljivom porotom, čovjek sanjar, čovjek heretik trenutka, čovjek sretnog trenutka u kojem ne želi zaboraviti prošlost da bi budućnost stvarno sjala podnebljem u kojem je rođen, čovjek u čovjeku se još uvijek brani Sokratski:
"Tako radostan i tako raznolik svijet, svijet sanjan čovjekom u čovjeku. Ako zbog njega moram biti suđen i kažnjen, ja na to pristajem; jer bez toga sna čovjekovo postojanje u sretnom trenutku spoznaje, čovjekovo tisućljetno djelo nema nikakvog smisla."

Čovjek voli sutone i svitanja i dočekuje bijelu golubicu, čudesnu nebesku pticu, koja se zorom spušta na njegov dlan i donosi mu znamenje ljubavi. Snaga njegovog uma i ljubav koja sazrijeva u njegovom snu zaustavljaju tok rijeke vremena i u sretnom trenutku buđenja pretvaraju prostor- vrijeme u sunčani grad, a njega u tom treptaju oka u pobjednika nad neznanjem, nepovjerenjem, slutnjom, strahom i zlodusima. Čovjek u čovjeku gleda srcem i sunce ulazi u dubinu njegove duše. Bijela golubica mu u kljunu svako jutro donosi ljubicu kao znak da je proljeće u njegovom srcu vječno. U njenim očima on prepoznaje Anđela čuvara, Anđela bez krila, Anđela svojih djetinjih snova, Anđela koji mu na dlanu ostavlja istinu ispisanu zvjezdanim slovima. U njenim očima prepoznaje palog anđela...čovjeka u čovjeku.

http://requiem-ljubavi.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/