Poklonili su mi ime i boginju, poklonili su mi svijet legendi, mitova i bajki, poklonili su mi zvijezdano nebo, vjerovanje i žudnju za spoznajom nezemaljskog svijeta u kojem vjekuje svjetlost nad svjetlima. Ne ti nisi bio kriv što nisi osjetio da trebam slobodu i da sam ponosna na postojanje boginje u meni. Boginja lova i Mjeseca, je u tebi pronašla zaštitnika svojih lovišta. Nepogrešiva u izboru postala je ljubavnicom mjeseca, a njena ljubav iz noći u noć ljepša, postojanija, nježnija. Ne, ti nisi kriv što nisi osjetio da sam dovoljno jaka da budem slaba i izgubljena u tvojoj ljubavi. Pričali su mi o sunčanom podnevu, o košmaru od straha i želja, o trenutku kada sam poželjela ugledati svijet. Željeli su boginju ljepote i ženstvenosti, željeli su mi darivati ljubav i budućnost, a ja sam već onda sanjala plave daljine i ljubav tražila među zvijezdama. Pričali su mi o prozi moga rođendana i voljeli me nekom čudnom ljubavi koja je u meni gušila iskonske poticaje i ružno pače je zaplivalo uz rijeku tražeći plave daljine, ne osjećajući da je nespremno za život u svijetu zmija, hijena, kradljivaca tuđih snova. Ne, ti nisi bio kriv što nisi osjetio da u meni živi boginja lova i mjeseca. Pisala sam pjesme sjedeći pod mostovima koje sam nazivala sjećanja, pisala sam himne ljubavi, ode mjesecu, balade životu i to sve objavila u zbirci "Od kuda dolazi ljepota", naslov sa pitanjem na koje tek danas, mnogo, mnogo godina kasnije mogu odgovooriti.
Danas univerzum moga uma postaje Alisin svijet zrcala, postaje kristalna kugla u kojoj proročica moje sudbine, duša univeruma, majka nad majkama vidi svjetlosne staze kojima moje prabiće korača ka izvoru ljepote. Sunčeve zrake, dodirujući misli, se lome i osvjetljavaju mi put ka ostvarenju umijeća življenja. Vidim misao na izvoru sna. Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost. Tu u svijetu zrcala otkrivam čudesno- tajnovita prostranstva mog istinskog postojanja, prepoznajem ono, do sad, neviđeno. Iza spuštenih trepavica vidim, po prvi put i svoje oči kojima, do ovog trenutka, vidjeh sve osim njih samih. Moj unutarnji svemir, univerzum moga uma, satkan od sitnih struna još nedokazanog, najsitnijeg djelića atoma, superstrune, treperi na tragu sunčeve zrake koja osvjetljava sva moja proživljena stanja. Prepoznajem tugu, strah i bol u jednom, sjenom zatamnjenom, zrcalu. Iz drugog mi se smješi sreća okrunjena svjetlucavim prahom u kojem spoznajem bujicu mojih misli. Misaona prašina se širi prostranstvima uma i sve u meni mi postaje blisko i istinski moje. Vidim materiju sna, iz koje kao lava sukljala životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike i ja vidim ponovo kristalnu kuglu u kojoj naslućujem moje uspravno tijelo u pokretu. Sunčeva svjelost se u kristalu prelama i svaki djelić tijela svjetluca istinom svog postojanja. Moje misli grle trag svijetla i sljubljuju se s treperavim strunama uma, postaju energija, tijek koji se iz trenutka u trenutak nadopunjuje i mijenja. Zrcala blješte, a u njima se smjenjuju lica. Misaono "Ja" me poziva na oprez, emocinalno mi pokazuje još neosvjetljeno zrcalo mojih podsvjesnih stanja, a egoistično pruža ruke ka suncu. Jedna nova misao slijedi njegov trag i ja odjednom vidim sjene mojih zaboravljenih strahova, neisplakanih tuga i neproživljenih sreća. Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju iz zatamljenog ogledala poletješe prema meni svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njegovih lica, u zrcalima, se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe i u ovom sretnom trenutku osjetih da stvarno postojim u toj vječno nastajućoj materiji, u ljubavnom zgrljaju duše i tijela u kristalnoj kugli koju nazivam život.
Danas znam, danas osjećam da ljepota dolazi iz unutarnjeg svemira, iz beskrajnog oceana želja, žudnji, čežnji i snoviđenja. Danas živim život boginje lova i mjeseca i utapljam se sretna u svjetlosnom zagljaju koji izvire iz vrulje u koju se slijevaju ponornice osjećanja osjećaja, vrulje koja postaje vrelo iz kojeg izranja lakoća, uzdrhtalost, spiralna dinamika, ljepota osjećaja ljubavi.
zbirka pjesama "Od kuda dolazi ljepota" Dijana Starčević, Zagreb, 1987.
http://moja-kineziterapija.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen