Varijacije na temu, agonije i strasti svjetlosnog zagrljaja.

Ti i ja jedini, ti i ja u zagrljaju bez početka i kraja, ti i ja u ouroborosu, spiralnoj vrtnji kozmičke zmije, ti i ja u zagrljaju suptilnih tonova violine koja svojim strunama tka svjetlosnu muziku naše spoznaje. Ti i ja u beskraju plamenih jezika, u vatri početka i pepelu kraja, pepelu iz kojeg ćemo opet uzletjeti u beskraj ovog čudesnog zagrljaja, beskraj plamenih strasti koje naslijedismo rođenjem u vrtlogu nebeskog kratera. Sažeti u kapljci vode, u kapi rose, u struni svjetlosti, u zrncu prašine mi zgusnuti u kvantni paketić energije svemira, mi suza teške vode beskraja i kristal energije na portama vječnost. Ti i ja zatvoreni u Schroedingerovoj škatulji, pretvoreni u misaonu sliku na cvijetnoj livadi nebeskoga carstva, mi djeca Lune i Sola, mi vještičji porod na stranicama mističnih knjiga, uzdrahatalo duplo biće iz gozbe bogova, mi stvoreni da služimo i da budemo robovi Olimpa i Panteona, satrti u materiju kojoj darujemo dušu, stisnuti u najmanju česticu energije koja izaziva umiranje zvijezda, ekspoziju boja, rat galaksija. Ti i ja, mi ljubavnici svjetlosti i tmine, mi robovi istine, mi skriveni u trenutku svitanja i času sutona, mi vjekujemo na trnovitim stazama ka zvijezdama i umiremo pjevajući, da bi se ponovo rodili pjevušeći istinu o rađanju i umiranju svjetlosti na obroncima sna i jave, u dubinama oceana, na brežuljcima izgubljnog kontinenta, među laticama kozmičkog cvijeta, u kristalnoj piramidi na vrhu svijeta, u cvijetnom vrtu duše čovjeka. Ti i ja sjedinjeni u prvom i posljednjem čovjeku.

http://dinaja.blog.hr/