Koreosofija (choreosophie) u direktnom prevodu riječi znači znanosti o kružnici, koja nam već stoljećima priča priču o idealnom geometrijskom tijelu, njegovom uvijek istom obliku koji izrasta iz harmonije pokreta i u kojem se naslućuju svi ostali geometrijski oblici. Doslovni prijevod riječi koreografija (choreographie) znači crtanje ili pisanje o kružnici, ali taj pojam je s vremenom dobio i danas ustaljeno značenje, njime obilježavamo planiranje, izvođenje i izražavanje plesnim pokretom.
Koreograf skicira pokret na papiru služeći se različitim, već stoljećima uvriježenim znakovima i geometrijskim tijelima, preobražavajući pokret u figure koje plesač plešući pretvara u vidljive slike. Nastajali su uvijek novi zapisi kojima su koreografi, mitove i legende, pročitane bajke, drame, tragedije pretvarali u pokretne misaone slike. Slijedeći pri svom radu, slično slikarima i skulptorima, odnos građe ljudskog tijela sa zakonima geometrije koreografi su otkrivali u prostoru kružnice uvijek nove mogućnosti izraza pokretom. Pokretom su oblikovali prostore uvijek drugačijih geometrijskih tijela, koji su slično slikama i skulpturama, postajali vidljiva metafora za ono napisano, za njihov osjećaj i tako uzdizali ples u svijet umjetnosti.
Umjetnost je, potaknuta novim istinama o svjetlosnoj dimenziji u znanosti, slijedeći promjene obrazaca u načinu razmišljanja, spoznavajući prostor- vrijeme kao dimenziju koju čovjek sam svojim postojanjem ostvaruje, vjerujući u poliperspektivnost ljudskog uma, počela ucrtavati put u "Modernu". Koreografi su također početkom prošlog stoljeća, počeli skicirati novu "Utopiju pokreta". Prostor i vrijeme izrastaju iz pokreta tvrdili su znanstvenici, pa je plesni pokret uistinu počeo izrastati iz koreografovih unutanjih stanja, a ritmom, dinamikom i ljepotom plesačeva izraza je dinamika i harmonija prostor- vremena postajala i vidljiva.
"Sloboda tijelu i pokretu", uzvikivali su koreografi početkom prošlog stoljeća, pa su svojim novim idejama i skicama rušili granice konvencionalnost baletnog pokreta, oslobađali stopala od špicerica, tijela od ukočenih baletnih haljinica i tako je "slobodni ples" počeo utirati put za današnji "Moderni ples". Moderni ples je oslobađajući tijelo i pokret od estetike neprirodnog pokreta, počeo izrastati iz prirodnog ritma i izražavati slike iz svakodnevnog života. Predstavljao je tijelo u svoj njegovoj prirodnoj ljepoti ritmu i spiralnoj dinamici. Ono što se dotada znalo o počecima civilizacije, plemenskim ritualnim plesovima, o tome kako je nastala grčka tragedija iz dionizijskih svečanosti, o tibetanskim plemenima koji pljeskanjem ruku tjeraju zle duhove, počelo se vraćati u sjećanje kao misaone slike o davno pročitanim knjigama koje su ljude svih vremena formirale u obrazovale civilizirane osobe. Moderni ples je otvorio vrata svjetskoga znanja i omogućio vraćanje početku, početku pokreta, ponovnom učenju disanja, hodanja, lelujanja, lebdenja slično svilenom šalu koji podrhtava na vjetru, a onda klizi niz vrat, pokret je postajao fontana svijetla, lepršavi leptir, elegantna pantera ili trepereća breza. Ne želim i ne mogu ulaziti dublje u objašnjavanje povjesti koreografije plesa i baleta, ali kada govorim o umijeću svakodnevnog pokreta ja vas samo želim potsjetiti da taj pokret nije doživio svoje uzdizanje u svijet umijetnosti. Pritom mislim na umijeće i sklad prirodnih, svakodnevnih pokreta, na njihov ritam i dinamiku iz kojih izrasta naše prostorvrijeme, harmonija našega života. Prirodan pokret izrasta iz osobnog ritma i postaje osnova svega drugoga što se u nama i oko nas događa. Pokretom se budimo i njime tonemo u san, on nas hrani i odjeva, njime učimo, mislimo, gledamo, slušamo, dišemo i volimo. Ja ovim tekstom kličem "Sloboda tijelu i svakodnevnom pokretu" i pozivam vas na putovanje u dubinu sebe samoga, na ulazak u labirint zrcalnih neurona gdje vam se iz vaše višeprotežnosti smiješe vaša osjećanja i vaše godinama nagomilavano znanje s kojim možete, ako uistinu poželite, pokretnim misaonim slikama ostvarivati svoju koreografiju pokreta, vratiti se svom početku i ponovo učiti disati, hodati, lebdjeti, postajati svileni šal koji leluja na vjetru, lepršavi leptir, elegantna pantera ili treperava breza.
Samosvijest, samoosjećajnost, znanje o sebi samome i svijest o pokretu oblikuju tijelo i daruju mu estetski najizdiferenciranije mjesto u suvremenoj kulturi, čija pozornica je uistinu, ta naša tako dosadna i tako nesvjesno življena, svakodnevica. Ples je društveni događaj svakodnevice, a mi smo bića osuđena da živimo u zajednici koju nazivamo društvo. Poistovjetimo svoje pokrete u svakodnevnom životu sa modernim plesom u kojem se isprepliće mnoštvo ritmova i mnoštvo sudionika. Svjesno ili nesvjesno mi smo uvučeni u zbrku međusobnih odnosa, ovisni o dinamici, ritmu i pokretu drugih. Upravo zbog te neminovnosti bi trebali, kao i plesači modernog plesa, osjetiti svoj osnovni ritam, a onda znati sjediniti s tečnim, kaotičnim, lirskim i polaganim ritmom društva. Tek produbljujući sebe, osjećajući svoj ritam mi možemo svoje pokrete prožimati s pokretima drugih i tako supripadajući duštvu prodrijeti u suštinu svog postojanja, probiti se do temeljnih tvari svoga prostora, u ovo naše ovdje i sada. Tada slučajni susreti na ulici, rukovanja, stajanje u autobusima i tramvajima, stajanje ne prijemima i svečanostima, prisustvovanje otvaranju izložbi slika ili promocijama knjiga postaje postaje umjećem naših pokreta.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Mudrost svakodnevice" str, 43.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/2007/06/koreografija-svakodnevice.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23253
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen